Geomorfologija Irana
From Wikipedia, the free encyclopedia
Glavni članak: Geografija Irana
Reljefi u Iranu mogu se okvirno podijeliti u dvije kategorije:[1]
- Planinski masivi:
- Alborz ‒ proteže se čitavim sjevernim dijelom zemlje, od Azerbejdžana do Horasana u regionalnom smislu. Južno od Kaspijskog jezera masiv se lagano zakrivljava prema unutrašnjosti što je rezultat pritiska gornjeg dijela evroazijske ploče. Prosječne je širine 100 km dok se nadmorska visina kreće se između 3000 i 3500 m, a njegova najviša i najvažnija točka je vulkan Damavand (5671 m).
- Zagros ‒ proteže se oko 1200 km od sjeverozapada zemlje do Hormuškog tjesnaca na jugoistoku. Prosječne je širine 600 km odnosno 3500 m visine s Denom (4448 m) kao najvišim planinskim vrhom.
- Centralnoiranski masiv (Kuhrud) ‒ proteže se u unutrašnjosti zemlje usporedno sa Zagrosom na kojeg se nadovezuje na jugu, kao i na Istočnoiranski masiv prema jugoistoku.
- Istočnoiranski masiv ‒ proteže se duljinom od oko 2800 km u smjeru sjever-jug, od doline Džam-Ruda u Razavi Horasanu do jugoistočnog Balučistana gdje se nadovezuje na masiv susjednog Pakistana. Odvojci istočnoiranskog masiva uključuju planine Kuh-e Džam, Džebal Barez, Tun i Kuh-e Palangan.
- Ravničarska područja:
- Unutrašnje depresije ‒ pustinje Dašt-e Lut i Dašt-e Kavir; zatvorena korita rijeka, jezera i močvare.
- Nizine ‒ moganske stepe, Gilan, Mazandaran i Golestan uz kaspijsku obalu; huzestanska nizina; obalni pojas Omanskog i Perzijskog zaljeva.
- Polupustinjska područja ‒ Naz, Arzhan, Lali, Tal Ahugan, Čaldiran, itd.