Mokraćni sistem
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mokraćni, urinarni ili eksrecijski sistem (lat. systema urinarium) čine: bubrezi, mokraćovodi, mokraćna bešika i mokraćna cijev.
Mokraćni sistem | |
---|---|
Detalji | |
Latinski | Systema urinarium |
Identifikatori | |
TA | A08.0.00.000 |
FMA | 7159 |
Anatomska terminologija |
U tijelo svih živih bića, uključujući i čovjeka, stalno se unose razne tvari koje su potrebne za njegovu izgradnju ili služe kao izvor energije.Prilikom promjene tih tvari, tj. u procesima metabolizma, u tijelu nastaju i štetni proizvodi, koji se moraju što prije izdvojiti i izbaciti iz organizma. Postoji više puteva za izdvajanje štetnih tvari, a glavni su:
Najveća količina štetnih tvari izdvaja se preko bubrega. Prestanak rada bubrega doveo bi do smrtonosnog trovanja krvi.
Ovi organi učestvuju u regulaciji zapremine i sastava tjelesnih tečnosti. Podsredstvom mokraćnog sistema iz krvne plazme se eliminišu sve štetne materije (krajnji produkti metabolizma, toksini i sl.) kao i višak vode i elektrolita, i pri tome nastaje mokraća.
Razvoj ovih organa je u tijesnoj vezi sa razvojem polnih organa. Kod osoba muškog pola oni ostaju sjedinjeni na nivou mokraćne cijevi (tokom ejakulacije kroz nju prolazi sperma), a kod žena dolazi do potpunog odvajanja mokraćnih i polnih puteva.
Centralni organ mokraćnog sistema je bubreg, u kojem se i dešava stvaranje mokraće kroz procese glomerulske filtracije i tubulske sekrecije i reapsorpcije. Obavljajući ovu primarnu ulogu, bubrezi vrše i druge funkcije bitne za funkcionisanje organizma. Ovako stvorena mokraća se kroz desni i lijevi mokraćovod transportuje do mokraćne bešike. To je neparni organ koji služi kao privremeni rezervoar urina i iz nje se mokraća odvodi u vanjsku sredinu putem mokraćne cijevi.