Osman I
From Wikipedia, the free encyclopedia
Osman I (osmanlijski turski: عثمان غازى, Osman Ghazi; 13. februar 1258 – 9. august 1326) bio je vođa Turaka i osnivač Osmanlijskog Carstva (tada poznato kao Osmanlijski bejluk ili emirat)[1][2]. Država, nazvana po njemu, će preovladati kao svjetska imperija gotovo šest stoljeća. Njegova dinastija će vladati Osmanlijskim carstvom do ukidanja Osmanlijskog Carstva i proglašenja Republike Turske 1923. godine.
Osman I | |
---|---|
Sultan Osmanlijskog Carstva | |
Vladavina | 17. januar 1299. - 9. august 1326. |
Prethodnik | Ertuğrul Gazi |
Nasljednik | Orhan |
Supružnik | Gospa Malhun Rabija Bal |
Djeca | Sultanija Fatma
Sultan Orhan Princ Pazarli Princ Coban Princ Hamid Princ Alaeddin Princ Melik Princ Savci |
Dinastija | Osmanlije |
Otac | Ertuğrul Gazi |
Majka | Halime Hatun |
Rođenje | 13. februar 1258. |
Smrt | 9. august 1326. |
Osman je proglasio nezavisnost svoje male kneževine od seldžučkog Rumskog sultanata 17. januara 1299. godine. Osmanlijska kneževina je bila jedna od mnogih malih turskih kneževina u Anadoliji nakon raspada Rumskog sultanata. Mongolska invazija je gurnula mnoge muslimane prema Osmanovoj kneževini čime je Osmanova moć ubrzo porasla.