Palmitoiletanolamid
From Wikipedia, the free encyclopedia
Palmitoiletanolamid (PEA) je endogeni amid masne kiseline, koji pripada klasi agonista jedarnih faktora. PEA je proučavan u sistemima in vitro i in vivo koristeći egzogeno dodate ili dozirane smjese; postoje dokazi da se veže na nuklearne receptore, preko kojih djeluje na razne biološke učinke, neke povezane s hroničnom upalom i bolom.[2] PEA predlaže se za peroksisom proliferacijski aktivirani receptor alfa (PPAR-α).[3] PEA također ima afinitet prema kanabinoidolikim G-spregnutim receptorima GPR55 i GPR119.[4]
Palmitoiletanolamid | |
---|---|
Općenito | |
Hemijski spoj | Palmitoiletanolamid |
Druga imena | Hidroksietilpalmitamid N-Palmitoiletanolamin, Palmitiletanolamid IUPAC ime: N-(2-Hidroksiethil)heksadekanamid[1] |
Molekularna formula | C18H37NO2 |
CAS registarski broj | 544-31-0 |
Kratki opis | Bijeli kristali |
Osobine1 | |
Agregatno stanje | Čvrta tvar |
Gustoća | 910 mg mL−1 |
Tačka topljenja | 93 do 98 |
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. |
PEA se ne može strogo smatrati klasičnim endokanabinoidom, jer mu nedostaje afinitet za kanabinoidne receptore CB1 i CB2.[5] Međutim, primarna istraživanja podržavaju zaključak da prisutnost PEA (ili drugih strukturno povezanih N-aciletanolamina) pojačava anandamidsku aktivnost pomoću „pratećeg efekta“.[6][7]
Neki izvještaji o primarnim istraživanjima podržavaju zaključak da su razine PEA promijenjene i da je endokanabinoidni sistem (ECS) „neuravnotežen“ kod akutne i hronične upale.[8] Primarni istraživački članak, naprimjer, izvijestio je da deregulacija kanabinoidnih receptora i njihovih endogenih liganda prati razvoj i napredovanje neuroupsls izazvanih β-amiloidom.[9]
U nekim primarnim istraživanjima, pokazano je da PEA ima protivupalno,[3] antinociceptivno,[10] neuroprotektivno,[11] i antikonvulzijsko djelovanje.[12]