Ribozim
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ribozimi (ribonukleinske kiseline + enzimi) su RNK molekule koje su sposobne za katalizu specifičnih biohemijskih reakcija, slično djelovanju proteinskih enzima. Otkriće ribozima 1982. pokazalo je da RNK može biti i genetički materijal (kao DNK) i biološki katalizator (kao što je proteinski enzim) i doprinijelo postavci hipoteze RNK svijeta, koja ukazuje da RNK može biti važna u evoluciji prebiotskih sistema koji se sami razmnožavaju. Najčešće aktivnosti prirodnih ili in vitro razvijenih ribozima su cijepanje ili spajanje fragmenata RNK i DNK i formiranje peptidnih veza.[1] U ribosmima, funkcija ribozima kao djela velike podjedinice ribozomake RNK je povezivanje aminokiselina u sintezi proteina. Oni također sudjeluju u raznim reakcijama obrada transktibirane RNK, uključujući i preradu RNK, virusnu replikaciju i RNK biosinteze. Primjeri ribozima uključuju ribozim čekićar, VS ribozim, lidzim i tzv. ukosnica ribozim.[2][3][4][5][6]
Istraživači koji proučavaju porijekla života su proizveli ribozime u laboratorijama, a koji su sposobni za katalizu sopstvene sinteze od skoro monomera pod vrlo specifičnim uvjetima, kao što je RNK polimerazni ribozim.[7] Mutageneza i selekcija su rezultiraje dobijanjem i izolacijom potvrđenih varijanti "round-18" polimeraznog ribozibozima od 2001. "B6.61" može za 24 sata dodati do 20 nukleotida na primarnu matricu, dok se ne razlaže do cijepanja svojih fosfodiesterskih veza.[8] Ribozim "tC19Z" može dodati do 95 nukleotida sa tačnošću od 0,0083 mutacija/nukleotid.[9] Pokušaji su rađeni u cilju da razviju ribozime kao terapeutska sredstava, kao enzime koji ciljaju cijepanje definirane RNK sekvence , kao biosenzora te za aplikacije u finkcijskoj genomici i otkriću gena. .[10]