Sahat-kula
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sahat-kula je kula karakteristična za bosanske čaršije ali i za druga mjesta koja su bila pod vlašću ili uticajem Osmanlijske imperije. Građene su isključivo u evropskom dijelu Osmanskog carstva, naročito u Bosni i Hercegovini što je bila islamska varijacija na zapadnoevropsku formu zvonika te je sahat-kula simbolična graditeljska osobina Bosne i Hercegovine. Sahat-kule su građene uglavnom sa velikim satom na jednom ili više lica objekta (obično na četiri lica) kako bi veći broj stanovnika određenog mjesta mogao čitati vrijeme. Sahat-kula je arhaični izraz u bosanskom jeziku i odnosni se na specifične građevine izgrađene pretežno na području Bosne i Hercegovine.[1]
Prema jednom putopiscu iz Francuske iz 16. vijeka, prva sahat-kula podignuta je u Skoplju između 1566. i 1572. Sahat-kule su najčešće građene u centralnim zonama čaršije, i to uz džamije, kao zadužbine pojedinih vakifa, mada ih ima i na drugim mjestima, poput sahat-kule u Maglaju koja je podignuta u oboru maglajske tvrđave, ili onih u Tešnju, Gradačcu ili Počitelju.
Za slične građevine u svijetu, u bosanskom jeziku postoji izraz toranj ili jednostavno kula. Kule su obično dijelovi crkava ili objekata gradske uprave.