From Wikipedia, the free encyclopedia
Slabinski kičmeni pršljenovi – u anatomiji čovjeka – uključuju pet pršljenova između grudnog koša i karlice. Oni su najveći segmenti kičme, a obilježava ih odsustvo poprečnog otvora u poprečnom nastavku (što se može naći samo u vratnom području), i površine na bočnim stranama pršljenskog tijela. Oni su određeni oznakama od L1 do L5, sa početkom u vrhu.
Slabinski pršljenovi (Vertebrae lumbales) | |
---|---|
Detalji | |
Latinski | Vertebrae lumbales |
Identifikatori | |
Gray's | p.104 |
TA | A02.2.04.001 |
FMA | 72065 |
Anatomska terminologija |
Po posvojeničkom nazivu, opisuju se i kao lumbalni pršljenovi.
Slabinski pršljenovi pomažu podržavanje težine tijela i dozvoljavaju kretanje.[1][2][3][4][5]
Opća svojstva imaju pršljenovi, od prvog do četvrtog slabinskog. Peti pršljen sadrži određene specifičnosti, koje su detaljno opisane u nastavku.
Kao i kod ostalih pršljenova, svaki slabinski se sastoji od tijela pršljena i pršljenskog luka. Kičmeni luk, koji se sastoji od para peteljki i para lamina (ploča) zatvara kičmeni foramen (otvor) i podržava sedam nastavaka-[1]
Tijelo svakog slabinskog pršljena je veliko, šire od jedne na drugu stranu, nego napred-nazad, a naprijed je malo deblje nego u leđnoj strani. Spljošteno je ili blago udubljeo iznad i ispod, udubljeno i iza i duboko sužen ispred i sa strane.[6]
Peteljke kičmenih lukova e su vrlo jake, usmjerene unazad od gornjeg dijela pršljenskog tijela. Shodno tome, donji pršljenski urezi su znatne dubine. Peteljke mijenjaju morfologiju, od gornjeg slabinskog pršljena ka nižim pršljenovima. Povećani su u sagitalno na širinu od 9 mm do 18 mm na L5. Povećanje je u uglovanost u aksijalnoj ravni od 10 stepeni do 20 stepeni prema L5. Peteljke se ponekad koristi kao vrata ulaza u pršljenski i tijelo za fiksiranje vijaka ili za ugradnju cementa kosti i u zahvatima kifoplastike ili vertebrobroplastike.[1]*Lamine (ploče) su široke, kratke i jake. Oni čine stražnji dio pršljenskog luka.. U gornjem području, slabinske lamine su više od širine, ali u donjem dijelu su šire nego više. Ove ploče povezuju peteljnu sa trnastim nastavkom.
Na poprečnom nastavku donjeg dijela pršljena, uočavaju se tri dijela kvržica: bočne sisaste nastavak i dodatni nasravak.
Prvi slabinski pršljen je na nivou prednjeg kraja devetog rebra. Ovaj nivo se naziva transpilorična ravan, jer je pilorus želuca na ovoj razini. Ostale važne strukture se također nalaze na ovom nivou, s uključuju; fundus žučne kese, celijačno stablo, gornju mezentersku arteriju, kraj kičmene moždine, terminalni početak fillum terminalis, prednje nadbubrežne arterije i bubrežnih hilusa.
Peti lumbalni pršljen odlikuje tijelo koje je mnogo dublje ispred nego iza, što je u skladu sa izraženosti u krstačno-kičmenom zglobljavanju, pomoću trnastog nastavka manjih dimenzija. Obilježen je i širokim intervalom između donjeg zglobnog nastavka, a i po debljini svojih poprečnih nastavaka, koji izviru iz tijela, kao i iz peteljke. Peti lumbalni pršljen je daleko najčešće mjesto spondiloza i spondilolisteza.[7]
Dok većina osoba ima pet slabinskih pršljenova, neke imaju četiri ili šest. Slabinski poremećaji koji normalno zahvataju L5, u tom slučaju pogađaju i L4 ili L6.
Raspon segmentnih pokreta u jednom segmentu je teško mjeriti klinički, ne samo zbog razlike između pojedinaca, već i zato što je dobno i spolno zavisna. Osim toga, fleksija i ekstenzija u slabinskom dijelu kičme je proizvod kombinacije rotacije i translacije u sagitalnoj ravni, između svakog pršljena.[8] Rasponi segmentnih kretanja u slabinskom dijelu kičme iznosi (u stepenima): [9]
L1-L2 | L2-L3 | L3-L4 | L4-L5 | L5-S1 | |
---|---|---|---|---|---|
Fleksija/ Ekstenzija | ° ° 12 | 14° | 15° | 16° | 17° |
Bočna fleksija | 6° | 6° | 8° | 6° | 3° |
Osna rotacija | 2° | 2° | 2° | 2° | 1° |
Lumbarizacija je anomalija kičme. Definirana je kao nespajanje prvog i drugog segmenta krstačne kosti. nakon toga slabinski dio kičme izgleda kao da ima šest pršljenova ili segmenata, a ne pet. Nasuprot pojavi krstačne kosti koja prirodno ima samo četiri segmenta, umjesto toga se odredi kao da ima pet segmenata.
Sakralizacija petog slabinskog pršljena (ili sakralizacijs) je urođena anomalija, u kojoj je poprečni nastavak zadnjeg slabinskog pršljena (L5) spojen sa sakrumom na jednoj ili obje strane, ili sa iliumom, ili oboje. Ove nenormalnosti su uočene kod oko 3,5 % osoba, a obično su dvostrane. Sakralizacija također može izazvati bol donjih leđa, koji je u mnogim slučajevima asimptomatski (posebno bilateralnih tip). Niska bol u leđima u tim slučajevima najčešće se javlja zbog hronične neispravane biomehanike. I sakralizacije međupršljenskog diska, L5-S1 mogu biti tanke i uske. Ovaj poremećaj se otkrina snimcima na bazi X-zračenja.
Afrički majmuni imaju tri i četiri slabinska pršljena, (bonobo majmuni imaju duže trnaste nastavke na dodatnimpršljenovima), a ljudi – normalno pet.[10] Ova razlika, i po slabinskom trnastom nastavku kod izumrlog oblika Nacholapithecus (miocenskog hominoida sa šest slabinskih pršljenova i bez repa) je slična onima u ranog Australopithecusa i roda Homo, pa se pretpostavlja da je posljednji zajednički predak čimpanze i čovjeka također imao dugu kičmu s dugom slabinskom regijom, te da je smanjenje broja lumbalnih pršljenova evoluiralao nezavisno u svakom majmunskom kladusu.[11] Ograničen broj slabinskih pršljenova kod čimpanze i gorila rezultire odsustvom jelordoze (iskrivuljenosti) njihovih slabinskih bodlji, za razliku od leđa repatih majmuna Starog svijeta i Nacholapithecusa i prokonzula, što sugerira da posljednji zajednički predak nije bio "kratkih leđa" kao što se prije vjerovalo.[12]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.