Sunitski islam
From Wikipedia, the free encyclopedia
Sunitski islam je najveći ogranak islama kojeg slijedi između 85% i 90% muslimana.[1][2] Sunitski muslimani (arapski: أهل السنة والجماعة, fonetski: ʾAhlu-s-Sunnati wa-l-Jamāʿah), su "vjernici koji slijede sunnet poslanika Muhammeda[3] i čine većinu ummeta." Kraće, najčešće se zovu sunitskim muslimanima, sunitima ili sunijama.
Sunitski islam se ponekad navodi kao ortodoksni oblik islama[4][5][6] iako neki naučnici smatraju ovaj prijevod neprikladnim.[7][8] Riječ sunit vodi porijeklo od riječi sunnet (arapski: سنة) koje označava sve ono što je govorio i radio poslanik Muhammed, a što je potvrđeno u hadisima.
Suniti metodologiju crpe iz Svete Knjige Kur'ana i hadisa sadržanih u Al-Kutub al-Sittahu. Zakoni se također donose prema ova dva osnovna izvora s dodatkom metoda pravnog obrazloženja (kijasa) i koncenzusa učenjaka (idžma). Postoji više mišljenja učenjaka po pitanju svih segmenata izučavanja vjere te su ona vremenom svrstana u jedan od četiri glavna mezheba ili se odgovori na pitanja traže u Islamskom Zakonu (idžtihad). Suniti vjeruju da su učenja sve četiri škole ispravna i da se ne razlikuju u temeljnim uvjerenjima i praktikovanju islama, već u različitim shvatanjima fikha od strane imama, osnivača mezheba, te njihovih učenika.
Razlike između sunitskih i šiitskih muslimana proizašle su iz neslaganja oko sukcesije Muhammeda i kasnije su dobile širi politički značaj, kao i teološku i pravnu dimenziju.[9] Prema sunitskoj tradiciji, Muhammed nije ostavio nasljednika i učesnici događaja Saqifah imenovali su Ebu-Bekra kao sljedećeg na redu (prvog halifu).[9][10][11] Ovo je u suprotnosti sa šijitskim stavom, koji smatra da je Muhammed imenovao svog zeta i rođaka Alija ibn Ebu-Taliba za svog nasljednika.[12]
Kur'an, zajedno s hadisima (posebno onima prikupljenim u Kutub al-Sittah) i obavezujućim pravnim konsenzusom, čine osnovu cijele tradicionalne jurisprudencije unutar sunitskog islama. Šerijatske presude su izvedene iz ovih osnovnih izvora, u kombinaciji sa analognim obrazloženjem, razmatranjem javnog blagostanja i pravnom diskrecijom, koristeći principe jurisprudencije koje su razvile tradicionalne pravne škole. Što se tiče vjere, sunitska tradicija podržava šest stubova imana (vjere) i uključuje škole Ash'ari i Maturidi Kalama (teologije), kao i tekstualističku školu poznatu kao tradicionalistička teologija.