Teorijska fizika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Teorijska fizika je grana fizike koja primjenjuje matematički model i apstrakcije fizikalnih objekata i sistema da racionalizira, objasni i predvidi prirodne pojave. Ona je u suprotnosti sa eksperimentalnom fizikom, koja koristi eksperimentalne alate radi ispitivanja ovih pojava.
Napredak nauke zavisi generalno od uzajamnog djelovanja između eksperimentalnih proučavanja i teorije. U nekim slučajevima, teorijska fizika se pridržava standarda matematičke strogosti dok daje manju težinu eksperimentima i posmatranjima.[lower-alpha 1] Naprimjer, prilikom razvoja posebne teorije relativnosti, Albert Einstein je bio zabrinut sa Lorentzovom transformacijom koja je ostavila Maxwellove jednačine invarijantne, ali je bio očigledno nezainteresiran za Michelson–Morleyevim eksperimentom u vezi plutanja planete Zemlje kroz eter. U drugu ruku, Einstein je dobio Nobelovu nagradu za objašnjavanje fotoelektričnog efekta, prethodno eksperimentalnog rezultata kojem je nedostajala teoretska podloga.[1]