Zlatno pravilo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Zlatno pravilo morala je temeljno etičko načelo koje propisuje sljedeće:
- Čini drugima što želiš sebi (pozitivna forma)[1]
- Ne čini drugima što ne želiš sebi (negativna forma, poznata kao srebrno pravilo).
Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. |
Univerzalnost zlatnog pravila ogleda se u tome što propisuje jednak odnos prema svim ljudima, a ne samo prema pripadnicima svoje grupe. Tokom historije mnogi filozofi i vjerske vođe isticali su razne vidove ovog univerzalnog moralnog načela kao poželjan odnos u ljudskoj zajednici. Zlatno pravilo nalazi se u temeljima raznih etičkih sistema, kao i u temelju modernog koncepta ljudskih prava.[2][3] Također se nalazi u korijenu različitih kultura i predstavlja moralni standard za rješavanje njihovih sukoba.[1][4]
Skupština svjetskih religija je 1993. usvojila Deklaraciju prema globalnoj etici, koja proglašava zlatno pravilo kao zajedničko načelo za mnoge religije.[5] Inicijalnu deklaraciju je potpisalo 143 predstavnika svih najvećih svjetskih religija, uključujući bahai vjeru, brahmanizam, budizam, kršćanstvo, hinduizam, starosjedilačku vjeru, islam, đainizam, judaizam, neopaganizam, sikizam, taoizam i zoroastrejstvo.[5][6]
Zlatno pravilo ne treba miješati s etikom reciprociteta, u smislu retributivne pravde, čija je poznata maksima "oko za oko, zub za zub". Nasuprot tome, ono propisuje da ljudima činimo ono što bismo željeli da oni nama čine, bez obzira na to šta nam oni zaista čine.