0 (broj)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Nula (0) je cijeli broj[1] koji nije ni pozitivan ni negativan. On predstavlja praznu količinu. Njegova apsolutna vrijednost je 0. Nula je paran broj.[2] Dodavanje (ili oduzimanje) 0 bilo kojem broju ostavlja taj broj nepromijenjenim; u matematičkoj terminologiji, 0 je aditivni identitet cijelih brojeva, racionalnih brojeva, realnih i kompleksnih brojeva, kao i drugih algebarskih struktura. Množenjem bilo kojeg broja sa 0 dobija se 0, pa dijeljenje nulom nema nikakvog značenja u aritmetici.

Kao brojčani znak, 0 igra ključnu ulogu u decimalnim zapisima: označava da stepen desetice koji odgovara mjestu koje sadrži 0 ne doprinosi ukupnom iznosu. Na primjer, "205" u decimalnom obliku znači dvije stotine, bez desetica i pet jedinica. Isti princip se primjenjuje u notacijama vrijednosti mjesta koje koriste bazu koja nije deset, kao što su binarni i heksadecimalni. Moderna upotreba 0 na ovaj način proizlazi iz indijske matematike koja je prenijeta u Evropu preko srednjovjekovnih islamskih matematičara i popularizirana od strane Fibonaccija. Najranija upotreba koncepta nule pripisuje se civilizacijama Maja, Babilona i Indije (natpis simbola nule iz 9. vijeka na zidu hrama u Gwalioru, država Madhya Pradesh).[3]
Remove ads
Matematika
Koncept nule igra višestruke uloge u matematici: kao cifra, važan je dio pozicijske notacije za predstavljanje brojeva, dok također igra važnu ulogu kao sam broj u mnogim algebarskim postavkama.
Kao cifra
U pozicionim brojevnim sistemima (kao što je uobičajena decimalna notacija za predstavljanje brojeva), cifra 0 igra ulogu čuvara mjesta, što ukazuje da određene moći baze ne doprinose. Na primjer, decimalni broj 205 je zbir dvije stotine i pet jedinica, pri čemu cifra 0 označava da se ne dodaju desetice. Cifra igra istu ulogu u decimalnim razlomcima i u decimalnom predstavljanju drugih realnih brojeva (označavajući da li su prisutne desetine, stotine, hiljade, itd.) i u bazama koje nisu 10 (na primjer, u binarnom, gdje označava koji stepen 2 su izostavljeni).[4]
Osnovna algebra
Broj 0 je najmanji nenegativni cijeli broj, a najveći nepozitivni cijeli broj. Prirodni broj nakon 0 je 1 i nijedan prirodan broj ne prethodi 0. Broj 0 se može, ali i ne mora smatrati prirodnim brojem,[5][6] ali je cijeli broj, pa stoga racionalan i realan broj.[7] Svi racionalni brojevi su algebarski brojevi, uključujući 0. Kada se realni brojevi prošire da formiraju kompleksne brojeve, 0 postaje ishodište kompleksne ravni.
Broj 0 se ne može smatrati ni pozitivnim ni negativnim[8] ili, alternativno, i pozitivnim i negativnim[9] i obično se prikazuje kao središnji broj u brojevnoj liniji. Nula je parna[10] (tj. višekratnik od 2), a također je celobrojni višekratnik bilo kojeg drugog cijelog, racionalnog ili realnog broja. Ona nije ni prosti niti složen broj: nije prost jer su prosti brojevi po definiciji veći od 1, a nije složen jer se ne može izraziti kao proizvod dva manja prirodna broja.[11] (Međutim, singleton skup {0} je primarni ideal u prstenu cijelih brojeva.)
Slijede neka osnovna pravila za rad sa brojem 0. Ova pravila važe za svaki realan ili kompleksan broj x, osim ako nije drugačije navedeno.
- Sabiranje: dodavanje nule bilo kojem broju ne povećava vrijednost tom broju.[12]
- Oduzimanje: oduzimanje nule od bilo kojeg broja ne smanjuje vrijednost tog broja.
- oduzimanjem nekog broja od nule mijenja se predznak tog broja
- Množenje: množenje bilo kojeg broja s nulom daje umnožak nula.
- Dijeljenje: dijeljenje bilo kojeg broja s nulom nema rješenje te se kaže da je nedefinirano.
- Dijeljenje nule nekim brojem različitim od nule daje nulu
- Dijeljenje nule nulom je nedefinisano
- Potenciranje: potenciranje bilo kojeg broja (različitog od nule) nulom daje rezultat 1.
- potenciranje nule bilo kojim brojem različitim od nule daje nulu.
- potenciranje nule nulom daje broj 1
Remove ads
Reference
Dodatna literatura
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads