AT4

M136 AT-4 (još poznat kao AT-4, AT4 CS, AT4-CS ili AT-4CS) je nevođeno, prijenosno, bestrzajno, glatkocijevno oružje napravljeno u Švedskoj. Saab Bofors Dynamics proizvodi AT4. Oznaka "CS" znači "zatvoren prostor" (eng. confined space), misleći na barutno punjen naboj koji bi učinkovito djelovao unutar urbanog okruženja.^[1] Firma Saab je imala značajan uspjeh u prodaji AT4, što ga čini jednom od najčešćih lahkih protivoklopnih i/ili protivoklopnih oružja u svijetu. Namijenjen je za to da pješaštvo eliminira oklopna vozila ili utvrđenja, iako to nije općenito dovoljna šteta da bi se uništio moderni glavni borbeni tenk (MBT).

AT4
Upotreba
U službi	1987 - do danas
Korisnici	Švedska
Ratovi	Zalivski rat, Rat u Afganistanu, Rat u Iraku
Proizvodnja
Cijena po komadu	1480,64$
Broj proizvedenih primjeraka	600.000+
Varijante	AT4 CS
Opis oružja
Težina	6.7 kg
Dužina	1002 mm
Posada	1
Kalibar	84 mm
Domet	500 m
Maks. domet	2100 m
Brzina zrna	290 m/s

Razvoj

AT4 je dizajniran kao oružje da uništi od srednjih do lahkih oklopnih vozila iz bilo kojeg smjera, MBT (eng. Main Battle Tank, glavni borbeni tenk) sa strane ili iza, i kao jurišno oružje protiv nekih struktura i građevina. Jedan ključni zahtjev je bio da AT4 ne smije biti u stanju samo probiti oklop nego i imati razoran vanoklopni učinak nakon penetracije (probijanja oklopa). Švedska vojska je počela s prvim evalucijama izdavanja AT4 u proljeće 1981. sa 100 testiranih primjeraka početkom 1982. godine.

AT4 u rukama američkog marinca u Iraku

Čak i prije nego je Švedska usvojila AT4, ušao je u konkurenciju američke vojske za novo protivoklopno oružje ovlašteno od strane Kongresa 1982, kada se FGR-17 nije pokazao uspješnim za zamjenu M72 LAWa. Američka vojska je testirala šest oružja 1983. britanski LAW 80, njemački Armbrust, francuski APILAS, norveški M72E4 (modificirani M72 LAW), američki Viper i švedski AT4. Iako vrlo impresionirani jednostavnošću i izdržljivosti testiranog AT4-a, američka vojska je pronašla prostor za poboljšanje, posebno sa stražnjim i prednjim branicima za lansirne cijevi i nišanom. Nakon tih promjena, AT4 je usvojen za američku vojsku kao Lightweight Multipurpose Weapon M136 (lahko višenamjensko oružje - M136). Švedska vojska je također priznala nekoliko poboljšanja, a naknadno usvojila amerikaniziranu verziju AT4, kao Pansarskott M/68 (Pskott M/68), uz dodatke poput drške kako bi AT4 bio miran tokom ciljanja i paljbe. Prednji sklopivi rukohvat je jedina razlika između američkog i švedskog AT4.

Zbog urbanih borbenih uvjeta s kojim se vojne jedinice SAD-a zadnjih nekoliko godina redovno suočavaju, menadžer naoružanja zadužen za kupovinu AT4, suspendirao je nalog za standardnu verziju AT4 i od sada se naručuju samo AT-4 CS.

Korisnici

• Argentina: marinci.^[2]
• Bosna i Hercegovina: donirano od SAD-a.
• Brazil
• Danska: nosi oznaku PVV M/95 (Panserværnsvåben Model 1995).
• Estonija
• Filipini
• Francuska: nosi oznaku ABL (Anti Blindé Léger).
• Gruzija
• Holandija
• Hrvatska
• Indonezija
• Irak
• Irska
• Kazahstan
• Kirgistan
• Latvija
• Liban
• Litvanija
• Poljska
• Sjedinjene Američke Države: nosi oznaku M136 AT4 u USMC-u i američkoj vojsci od 1987. Oko 300.000 primjeraka AT4 je napravljeno tamo pod dozvolom ATK-a (Alliant Techsystems).
• Švedska: nosi oznaku Pansarskott M86.
• Tajvan
• Uzbekistan
• Velika Britanija
• Venecuela: AT4 je u njihovom arsenalu vojske još od 1980-ih. U 2009. je prijavljeno da je Venezuela prodavala AT4 kolumbijskim pobunjenicima iz FARC-a i time je Kolumbija optužila Venezuelu za prodavanje oružja zločincima, čime je i također povećana napetost između dviju država.

Također pogledajte

• LAW 80