Ab Urbe condita

Ab Urbe condita (povezano sa anno Urbis conditae: AUC ili a.u.c.) je latinski izraz koji znači "od osnivanja Grada Rima)",^[1][2][3] koje se tradicionalno smješta u godinu 753. p. n. e. Koristio se za označavanje rimskih godina od strane nekolicine rimskih historičara. Savremeni historičari su to koristili češće nego sami Rimljani, koji su više voljeli godine označavati po imenima dvojice konzula koji su bili na dužnosti svake godine. Prije dolaska modernih kritičkih izdanja rimskih historijskih knjiga, AUC se često koristio od prepisivača i urednika, pa se činilo da je bio u češćoj upotrebi nego što se mislilo. Umjesto toga su se u kasnijim periodima koristila vladarske godine, posebno u Bizantskom carstvu kada je to Justinijan I propisao godine 537. Primjeri upotrebe AUC se mogu naći kod savremenih autora, na primjer u Mommsenovoj Historiji Rima.

Anno ab urbe condita, rubrikovana i sa ukrašenim inicijalom, iz srednjovjekovne hronike Svetog Pantaleona

Antoninijan iz Pakacijana, uzurpator rimskog cara Filipa 248. Piše ROMAE AETER[NAE] AN[NO] MIL[LESIMO] ET PRIMO, 'Za vječni Rim, u njegovoj hiljadu i prvoj godini.'

Također pogledajte

• Spisak latinskih izreka