Adeline Pauline Irby

Adeline Pauline Irby je rođena 1833. godine u Engleskoj^[1] gdje se i školovala. Putujući Evropom stiže i na prostor Balkana koji je u to vrijeme još bio pod osmanlijskom upravom.

Miss Irby u Sarajevo dolazi 1866. godine i odmah po dolasku priprema osnivanje zavoda, jedne vanredno uređene škole za srpsku žensku sirotu djecu, zajedno sa prijateljicom mis Mjur Makenzi. U početku svog rada u Sarajevu, Miss Irby nailazi na velike neprilike od strane domaćih velikaša. U njene škole se u početku upisuju ženska djeca uglednijih porodica ali škola se kasnije sve više okreće najsiromašnijem stanovništvu Sarajeva. Škola vremenom prerasta u Srednju učiteljsku školu.

Miss Irbijeva vodila je taj zavod, čitavo vrijeme o svom trošku, posle smrti svoje prijateljice (1874.), sve do svoje smrti, samo sa jednim malim prekidom za vrijeme bosansko-hercegovačkog ustanka (1875-9.).^[2]

Miss Irby je bila velika prijateljica sa prvom sarajevskom učiteljicom i spisateljicom Stakom Skenderovom sa kojom zajednički ostvaruje projekte.

Po povratku u London 1866. godine sa prijateljicom Mjur Makenzi objavljuje knjigu "Travels in the Slavonic provinces of Turkey-in-Europe" (Putovanje po slavenskim zemljama Turske u Evropi).

U svom putopisnom djelu britanske humanitarke Mackenzie i Irby pružile su izuzetno vrijedan prikaz svakodnevnog života hrišćanskih naroda u slovenskim provincijama evropske Turske. Njihova opservacija, nastala u mirnom periodu bez ratnih sukoba, osvetljava „normalno“ stanje pod osmanskom vlašću — bez strasti, predrasuda i izuzetnih okolnosti.

Autorke su dokumentovale duboko ukorijenjenu nepravdu, nesigurnost i poniženje koje su trpili hrišćanski podanici (raja), čije dostojanstvo, imovina i porodice nisu bili zaštićeni zakonom, već prepušteni volji muslimanskih gospodara. Njihov rad je ocjenjen kao najprecizniji i najnepristrasniji prikaz odnosa između vlasti, muslimanskog stanovništva i hrišćanske većine.

U kasnijem izdanju, Irby je dodala poglavlja o izuzetnim fazama osmanske represije, posebno o masakrima u Bugarskoj 1876. godine i o stanju u Bosni i Hercegovini, gdje je više od trećine stanovništva bilo prognano ili beskućno. Prema njenim svjedočenjima, sistematsko nasilje nije bilo rezultat slučajnosti, već deo osmišljene politike očuvanja osmanske dominacije.

Pisala su one u svojoj knjizi: "Mi na zapadu, možemo da ne osjećamo da će se naših interesa ma na koji način mnogo ticati buduća sudbina spskoga naroda, ispala ona dobro ili zlo. Ali opet, kad pogledamo kolike se i kakve simpatije oblato pokazuju prema nekih drugim "gaženim narodima", onda teško da možemo odkazati naše poštovanje i naše dobre želje narodu jednom kojega su slobodan duh i jačina narodnoga života preživjeli pet stotina godina strahovite patnje i borbe".

Miss Irby umire u septembru 1911. godine kada prestaje i rad njenog Zavoda.^[3] Svojim testamentom ona je svoje veliko imanje u Sarajevu ostavila Prosveti i Dobrotvornoj Zadruzi Srpkinja, da i na ta način obaveže srpski narod svojom velikom ljubavi i dobročinstvom.

Adeline Pauline Irby

Biografija

Priznanja

Vanjski linkovi

Reference

Wikiwand - on