Benjamin Netanyahu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Benjamin Netanyahu (rođen 21. oktobra 1949) jest izraelski političar i premijer Izraela od decembra 2022. godine. prethodno je obavljao istu funkciju od 1996. do 1999, i od 2009. do 2021.[1] Aktuelni je predsjednik nacionalno-liberalne i konzervativne stranke Likud. Netanyahu je premijer s ukupnim najdužim stažem u izraelskoj historiji i prvi koji je rođen u Izraelu nakon izraelske deklaracije o nezavisnosti.[2][3]
Rođen od sekularnih jevrejskih roditelja, odrastao je u zapadnom Jerusalemu i Sjedinjenim Državama. Vratio se u Izrael 1967. da bi se pridružio Izraelskim odbrambenim snagama i služio u specijalnim snagama Sayeret Matkal kao kapetan prije nego što je časno otpušten. Nakon što je diplomirao na Masačusetskom institutu za tehnologiju, radio je za Boston Consulting Group i vratio se u Izrael 1978. godine da bi osnovao Yonatan Netanyahu Anti-Terror Institute. Između 1984. i 1988. Netanyahu je bio izraelski ambasador pri Ujedinjenim nacijama. Postao je istaknut nakon izbora za predsjednika Likuda 1993, postavši lider opozicije. Na općim izborima 1996. Netanyahu je postao prvi izraelski premijer izabran direktno glasanjem, i njegov najmlađi. Poražen je na izborima 1999. i povukao se iz politike, ušavši u privatni sektor. Vratio se i služio kao ministar vanjskih poslova i finansija, pokrenuvši ekonomske reforme,[4][5] prije nego što je podnio ostavku zbog plana povlačenja iz Gaze.
Netanyahu se vratio u vodstvo Likuda 2005.[6] i bio je vođa opozicije između 2006. i 2009. Nakon izbora za 2009, Netanyahu je formirao koaliciju sa drugim desničarskim strankama i ponovo postao premijer.[7][8][9] On je doveo Likud do pobjede na izborima 2013. i 2015.[10] Svoju bliskost s Donaldom Trumpom, prijateljem od 1980-ih, učinio centralnim za njegovu privlačnost iz 2016.[11] Tokom prvog Trumpovog predsjedništva, SAD su priznale Jerusalem kao glavni grad Izraela, izraelski suverenitet nad Golanskom visoravni i posredovali su u Abrahamskim sporazumima, sporazumima o normalizaciji između Izraela i arapskog svijeta. Netanyahu se suočio s kritikama zbog proširenja izraelskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, koje se smatra nezakonitim prema međunarodnom pravu.[12] Godine 2019. Netanyahu je optužen za kršenje povjerenja, mito i prevaru,[13] i odrekao se svih ministarskih mjesta, osim premijera.[14][15] Izraelska politička kriza 2018–2022 dovela je do sporazuma o rotaciji između Netanyahua i Bennyja Gantza.[16][17] To je propalo 2020, što je dovelo do izbora u martu 2021. U junu 2021. Netanyahu je smijenjen s premijerske pozicije, prije nego što se vratio nakon izbora 2022.
Netanyahuova koalicija je nastavila sa reformom pravosuđa, što je naišlo na proteste početkom 2023. U oktobru 2023. Izrael je pretrpio veliki napad palestinskih grupa predvođenih Hamasom, što je izazvalo rat Izrael-Hamas. Zbog propusta da predvidi napad, Netanyahu je kritikovan zbog predsjedavanja najvećim izraelskim obavještajnim neuspjehom u posljednjih 50 godina,[18][19][20] i suočio se s protestima koji su tražili njegovu smjenu.[21][22] Netanyahuova vlada je optužena za genocid,[23][24][25] što je kulminiralo u predmetu Južna Afrika protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde u decembru 2023.[26][27] U maju 2024, Karim Khan, tužilac Međunarodnog krivičnog suda, najavio je svoju namjeru da podnese zahtjev za izdavanje naloga za hapšenje Netanyahua i drugih članova njegovog kabineta za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, u okviru istrage MKS-a u Palestini.[28][29][30] U novembru 2024. Međunarodni krivični sud izdao je nalog za hapšenje Netanyahua zajedno sa Yoavom Gallantom i Mohammedom Deifom.[31][32]
Remove ads
Rani život
Netanyahu je rođen u Tel Avivu od sekularnih jevrejskih roditelja, a odrastao je u Jerusalemu i neko vrijeme u Philadelphiji u SAD-u. Vratio se u Izrael po završetku srednje škole 1967. godine da bi se pridružio Izraelskim odbrambenim snagama, nedugo nakon šestodnevnog rata.[33] Netanyahu je postao vođa tima u jedinici specijalnih snaga Sayeret Matkal i sudjelovao je u mnogim misijama, uključujući operaciju Dar (1968) i operaciju Izotop (1972), tokom koje je pogođen u rame.[34][35] Netanyahu se borio na prvoj crti bojišnica u ratu za oduzimanje i u jokimpurskom ratu 1973. godine, sudjelujući u prepadima specijalnih snaga duž Sueskog kanala i vodeći napad komandosa duboko u sirijsku teritoriju.[36][37] Stekao je čin kapetana prije nego što je časno otpušten. Nakon što je diplomirao na masačusetskom institutu za tehnologiju, diplomirao je i magistrirao, Netanyahu je postao ekonomski savjetnik za Boston Consulting Group. Vratio se u Izrael 1978. godine i osnovao protuteroristički institut Yonatan Netanyahu, nazvan po njegovom bratu Yonatan Netanyahuu, koji je poginuo vodeći operaciju Entebbe.
Remove ads
Rana politička karijera
Netanyahua je 1984. godine premijer Yitzhak Shamir imenovao za stalnog predstavnika Izraela pri Ujedinjenim nacijama, ulogu koju je obnašao do 1988. godine. Po povratku u Izrael, izabran je u Kneset, a 1993. godine izabran je za predsjednika Likuda. Vodio je stranku do pobjede na izborima 1996. i imenovan je za najmlađeg izraelskog premijera ikad. Nakon odsluženja jednog mandata, Netanyahu i Likud teško su poraženi na izborima 1999. godine od stranke Jedan Izrael Ehuda Baraka; Netanyahu se odlučio potpuno povući iz politike i ušao je u privatni sektor. Međutim, nekoliko godina kasnije, nakon što je njegov nasljednik na mjestu predsjednika Likuda Arijel Šaron postao premijer, Netanyahu se odlučio vratiti u politiku, služio je kao ministar vanjskih poslova i ministar financija. Kao ministar finansija, ppokrenuo je velike reforme izraelske ekonomije koje su komentatori pripisivali značajnim poboljšanjima njegovih naknadnih ekonomskih performansi.[38] Netanyahu se kasnije sukobio sa Šaronom, dajući na kraju ostavku zbog neslaganja u vezi s planom razdvajanja Gaze.
Vratio se na čelo Likuda u decembru 2005. godine nakon što je Šaron odstupio i osnovao novu stranku, Kadima.[6]
Remove ads
Premijer
Iako je Likud na izborima za Kadimu 2009. završio na drugom mjestu, Netanyahu je uspio sastaviti koalicijsku vladu s drugim desničarskim strankama i po drugi put je postao premijer.[8][14][39] Vodio je Likud do pobjede na izborima 2013. i 2015. godine.[40] Nakon što su izbori u aprilu 2019. rezultirali time da nijedna stranka nije mogla formirati vladu, održali su se drugi izbori 2019. godine. Na izborima u septembru 2019. godine, centristička stranka Plavo-bijeli, koju vodi Benny Gantz, završila je malo ispred Netanyahuovog Likuda; međutim, ni Netanyahu ni Gantz nisu uspjeli formirati vladu.[41] Nakon nastavka političkog zastoja, ovo je riješeno kad su Likud i Plavo-bijeli postigli koalicijski sporazum nakon izraelskih zakonodavnih izbora 2020. godine. Prema uvjetima sporazuma, premijersko mjesto rotiralo bi se između Netanyahua i Bennyja Gantza, u kojem je Gantz trebao naslijediti Netanyahua u novembru 2021. godine.[42] U decembru 2020. ova je koalicija propala i novi izbori održani su u martu 2021. Netanyahu je vodio Izraelov odgovor na pandemiju COVID-a 19 i na izraelsko-palestinski konflikt 2021. godine.
Netanyahu je svoju bliskost sa bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom usredsredio na svoj politički apel u Izraelu iz 2016. godine.[43] Od decembra 2016. godine, Netanyahu je pod istragom zbog korupcije od strane izraelske policije i tužilaca.[44] 21. novembra 2019. godine, optužen je za kršenje povjerenja, primanje mita i prijevaru.[45] Zbog optužnice, Netanyahu se zakonski morao odreći svih svojih funkcija u ministarstvima, osim one premijera.[46][47]
U pozadini pandemije COVID-a 19 u Izraelu i Netanyahuova krivičnog postupka, ispred premijerove rezidencije izbile su opsežne demonstracije protiv njega. Nakon toga, Netanyahu je naredio da se demonstracije rasprše pomoću posebnih propisa COVID-19, ograničavajući ih na 20 ljudi i na udaljenosti od 1.000 metara od njihovih domova.[48] Međutim, postignuto je upravo suprotno; demonstracije su proširene i raširene u preko 1.000 centara.[49] Do marta 2021. godine, Izrael je postao zemlja sa najviše vakcinisane populacije po glavi stanovnika na svijetu protiv COVID-a 19.[50]
Nakon eskalacije napetosti u Jerusalemu u maju 2021, Hamas je ispalio rakete na Izrael iz Gaze, što je Netanyahua potaknulo da pokrene operaciju "Čuvar zidova" koja je trajala jedanaest dana.[51] Nakon operacije, izraelski političar i čelnik saveza Yamina, Naftali Bennett, najavio je da je pristao na dogovor s Yairom Lapidom o formiranju koalicijske vlade koja bi Netanyahua zbacila s mjesta premijera ako se sprovede. Dana 2. juna 2021. godine, Bennett je potpisao koalicijski sporazum s Lapidom.[52][53] Jedanaest dana nakon potpisivanja koalicijskog sporazuma, 13. juna, Netanyahu je svrgnut sa pozicije premijera, okončavši svoju vladavinu dugu 12 godina.[54]
Mirovni proces
.jpg)
Bivši američki državni sekretar Rex Tillerson rekao je da je Netanyahu 22. maja 2017. godine Donaldu Trumpu pokazao lažni i izmijenjeni videozapis palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa koji poziva na ubijanje djece. Bilo je to u vrijeme kada je Trump razmišljao je li Izrael prepreka miru. Netanyahu je Trumpu pokazao lažni video za promjenu stava u izraelsko-palestinskom sukobu.[55]
Abrahamovi sporazumi uz posredovanje SAD-a složili su se na punu normalizaciju odnosa između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata, odnosno Bahreina.[56] Ovo je prvi put da je bilo koja arapska zemlja normalizirala odnose s Izraelom od Jordana 1994. godine. Ugovore su potpisali ministar vanjskih poslova Bahreina, ministar vanjskih poslova UAE-a i Netanyahu 15. septembra 2020. na južnom travnjaku Bijele kuće u Washingtonu, D.C.[57]
23. oktobra 2020. godine, Trump je najavio da će Sudan početi normalizirati veze s Izraelom, što ga čini trećom arapskom državom koja je to učinila kao dio Abrahamovog sporazuma uz posredovanje Trumpove administracije.[58][59] Sudan se borio u ratovima protiv Izraela 1948. i 1967. godine.[60] Netanyahu se zahvalio "predsjedniku Trumpu i njegovom timu prije svega", rekavši da "zajedno s njim mijenjamo istoriju ... uprkos svim stručnjacima i komentatori koji su rekli da je to nemoguće. Izrael je bio potpuno izoliran i rekli su nam da idemo u politički cunami. Ono što se događa je potpuno suprotno."[61] Uslijedilo je uspostavljanje odnosa Maroka sa Izraelom u decembru.[62]
Remove ads
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads