Franz Kafka

Franz Kafka (3. juli 1883 – 3. juni 1924)^[1] bio je češki pisac, jedan od najpoznatijih i najuticajnijih evropskih pisaca 20. vijeka. Rođen je u Pragu, u porodici siromašnih jevrejskih trgovaca, koji će kasnije postati veoma bogati. Franz je živio samačkim životom i nikada nije bio shvaćen niti prihvaćen u društvu. Školovao se za pravnika i nakon završenog pravnog obrazovanja bio je zaposlen sa punim radnim vremenom u osiguravajućoj kompaniji, što ga je primoralo da pisše u svoje slobodno vrijeme. Tokom svog života, Kafka je napisao stotine pisama porodici i bliskim prijateljima, uključujući svog oca, sa kojim je imao napet i formalan odnos. Vjerio se nekoliko puta, ali se nikada nije oženio. Umro je u opskurnosti 1924. godine u dobi od 40 godina od tuberkuloze. Sva njegova veća djela su obavljena nakon njegove smrti.

Franz Kafka
Rođenje	(1883-07-03) 3. juli 1883. Prag, Češka
Smrt	3. juni 1924(1924-06-03) (40 godina) Beč, Austrija
Značajna djela	Metamorfoza Suđenje Dvorac Kontemplacija

Kafka je bio plodan pisac, provodio je većinu svog slobodnog vremena pišući, često kasno u noć. Procjenjuje se da je spalio 90% svog ukupnog rada zbog svoje uporne borbe sa sumnjom u sebe.^[2] Nekoliko Kafkinih djela objavljeno je tokom njegovog života: zbirke priča Kontemplacija i Seoski doktor, te pojedinačne priče (kao što je "Metamorfoza") objavljene su u književnim časopisima, ali su dobile malo pažnje javnosti. Kafka je u svom testamentu naložio Max Brodu da uništi njegova nedovršena djela, uključujući njegove romane Suđenje, Dvorac i Amerika, ali Brod je ignorisao ta uputstva i dao objaviti veliki broj njegovih djela.

Kafkin opus, koji se može podijeliti u nekoliko žanrova (romani, pripovijetke, aforizmi, dnevnici i pisma) veže tematsko, svjetonazorsko i, moglo bi se reći, spiritualno jedinstvo. Baštinik više tradicija (njemačkoga romantizma, fantastične struje u književnosti, židovskih heterodoksnih učenja kao i kršćanske gnoze), poštovatelj velikana evropske književne tradicije (Goethea, Heinea, Flauberta, Gogolja, Dostojevskog), Kafka bijaše i saputnikom njemačkoga ekspresionizma. Ipak, Kafkina vizija zbilje i intenzitet kojom ju je iskazao čine ga autorom kojega se ne može utrpati u šematske podjele po književnim pravcima.

Život

Rođen u Pragu, u doba Austro-Ugarske monarhije, Kafka potiče iz imućne familije u kojoj je dominirao radišni, no često tiranski i samovoljni otac. Studirao je pravo i radio neko vrijeme kao činovnik - no većim je dijelom Kafka proveo život materijalno osiguran očevim imetkom (činjenica koja se često zanemaruje, posve u skladu s legendom o Kafki kao žrtvi bešćutnoga i despotskoga oca grubijana). Umro je od raka grkljana, prethodno naredivši svom prijatelju Maxu Brodu da spali većinu njegovih rukopisa - posljednja volja koju ovaj, nasreću, nije ispunio. Brod je posthumno izdao velik broj Kafkinih djela, često uz teško prihvatljive intervencije u tekstu. Većina Kafkine uže porodice (sestre, očeva i majčina rodbina) stradala je u nacističkom genocidu Židova.^[3]

Kritička interpretacija

Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i alogičnu zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjećajem krivice i zbunjenosti, neprestano izloženi prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu dokučiti izvor ni motiv. To je posebno vidljivo u romanima "Proces" (1925.), "Zamak" (1926.) i "Amerika" (1927.), kao i u mnoštvu kraćih i dužih pripovijetki, među kojima se ističe "Preobrazba" (1915.). Repetitivni i besmisleni tlačiteljski postupci nerazumljivog i svemoćnog birokratskog aparata, mehaničke i apsurdne reakcije "junaka" koji nemaju izraženi osobni identitet, usamljenost i nemogućnost komunikacije među likovima koji se grčevito i bezuspješno trude da spoznaju mehanizam opresije koji ih muči i proganja bez ikakvog vidljivog razloga, realnost zbivanja koja je bliža događajima u snu nego u "običnoj" stvarnosti, iracionalni i fantastični element u radnji koji ne može biti reduciran na psihopatološke poremećaje - sve je to učinilo Kafkinu prozu posebno dojmljivom i uticajnom u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata (a i kasnije), jer se iskustvo opšte bespomoćnosti pojedinca naspram sila kako totalitarno-terorističke (nacizam, komunizam), tako i liberalno-birokratske (demokratski kapitalizam) države pokazalo kao paradigmatsko za modernu ljudsku sudbinu. U prepisci (najpoznatije je legendarno "Pismo ocu", kao i pisma ljubavnici Mileni Jasenskoj) Kafka se pokazuje kao pojedinac mučen nesigurnošću, bespomoćnošću i legijom psihoanalitičkih kompleksa, dok aforistički zapisi i kratki nacrti za duže tekstove, skupljeni u knjigama kao "Plava bilježnica" otkrivaju slabije poznatoga Kafku - modernog potomka starih gnostika, opsjednutog pojmom "nerazorivoga" spiritualnog elementa u čovjeku. Napustivši tradicionalnu religioznost, Kafka je, razapet između žrvnja apsurda i tihe izvjesnosti u opstojnost "nerazorivog", ostao jednim od središnjih spiritualnih pisaca 20. vijeka.

Djela

• Preobrazba (Die Verwandlung; 1915.)
• Proces (Der Process; 1925.)
• Zamak (Das Schloß; 1926.)
• Amerika (1927.)

Dnevnici i bilježnice

• Dnevnici Franza Kafkae

Pisma

• Pisma za Felice
• Pisma za Ottlu
• Pisma za Milenu
• Franz Kafka: Pisma porodici, prijateljima i izdavačima