Govor

Govor je proces artikulacije glasovnih složajeva sa određenim značenjem pomoću govornih organa. Govor je optimalna zvučna čovječja komunikacija oblikovana ritmom rečenica, riječi i slogova. Temeljna je dihotomija govora na glas i tekst, što su dvije raznorodne, istovremene i međusobno usklađene komunikacije. Glas je oblikovan posebnim govornim znacima, a tekst je poruka oblikovana jezikom i odgovara Saussurovom pojmu parole.

Govor je osnovni način komunikacije među ljudima. Govorom čovjek prenosi svoje misli i osjećaje drugim ljudima na daleko složeniji način nego što to čini bilo koja druga životinjska vrsta, i zato je njegov vokalni aparat najsloženiji i obuhvata mnoge organe, počevši od pluća, preko dušnika, grkljana i glasnih žica, do usne šupljine s jezikom, zubima i usnama, te nosne šupljine. Govor, posmatran kao zvučni signal, nosi mnogo informacija. Osim onoga što je rečeno, sadrži i informacije o govorniku, njegovom spolu, dobi, porijeklu, a često i o njegovom zdravstvenom i emocionalnom stanju.^[1]

Kod nekih životinja zapažena je sposobnost oponašanja ljudskog govora. Najpoznatije među njima su papige.

Poremećaji koji posebno ističu probleme pri govoru jesu mucanje, afazija i gluhoća.