Gustav Fechner

Gustav Theodor Fechner (19. april 1801 – 18. novembar 1887) bio je njemački fizičar, filozof i eksperimentalni psiholog. Pionir eksperimentalne psihologije i osnivač psihofizike (tehnike za mjerenje uma), inspirisao je mnoge naučnike i filozofe 20. stoljeća.

Gustav Fechner
Rođenje	Gustav Theodor Fechner (1801-04-19) 19. april 1801. Groß Särchen (u blizini Muskau), Saksonija, Sveto Rimsko Carstvo
Smrt	18. novembar 1887(1887-11-18) (86 godina) Leipzig, Saksonija, Njemačko Carstvo
Nacionalnost	Njemac
Obrazovanje	Medicinska akademija "Carl Gustav Carus" Univerzitet Leipzig (PhD, 1835)
Zanimanje	Fizičar, filozof i eksperimentalni psiholog
Poznat(a) po	Weber–Fechner zakon

Život i karijera

Fechner je rođen u Groß Särchenu, blizu Muskaua, u Donjoj Lusatiji, gdje su mu otac, stric po majci i djed po ocu bili pastori. Njegova majka, Johanna Dorothea Fechner, rođena Fischer, također je bila iz vjerske porodice. Uprkos ovim religioznim uticajima, Fechner je kasnije postao ateista.

Fechner se prvo školovao u Sorauu (danas Żary u zapadnoj Poljskoj). Godine 1817. Fechner je šest mjeseci studirao medicinu na Medicinskoj akademiji Carl Gustav Carus u Dresdenu, a od 1818. na Univerzitetu u Lajpcigu, gradu u kojem je proveo ostatak života.^[1] Doktorirao je u Lajpcigu 1823.

Godine 1834. imenovan je za profesora fizike u Lajpcigu.1839. godine povrijedio je oči u istraživanju naknadnih slika gledajući u Sunce kroz stakla u boji,^[2] dok je proučavao fenomene boja i vida, i nakon mnogo patnje dao je ostavku. Nakon toga, oporavljajući se, okrenuo se proučavanju uma i njegovih odnosa sa tijelom, držeći javna predavanja o temama koje su obrađene u njegovim knjigama.^[3] Dok je ležao u krevetu, Fechner je imao uvid u odnos između mentalnih i materijalnih senzacija. Ovaj se uvid pokazao značajnim u razvoju psihologije jer je sada postojao kvantitativni odnos između mentalnog i fizičkog svijeta.^[4]

Doprinosi

Razdvajanje žuljevitog tijela

Jedna od Fechnerovih spekulacija o svijesti bavila se mozgom. U njegovo vrijeme bilo je poznato da je mozak bilateralno simetričan i da postoji duboka podjela između dvije polovine koje su povezane spojnom trakom vlakana koja se naziva žuljevito tijelo (lat. corpus callosum). Fechner je spekulisao da ako se žuljevito tijelo podijeli, rezultiraju dva odvojena toka svijesti - um bi postao dva. Ipak, Fechner je vjerovao da njegova teorija nikada neće biti testirana; ali je pogriješio. Sredinom dvadesetog vijeka, Roger Sperry i Michael Gazzaniga radili su na pacijentima s epilepsijom sa isječenim žuljevitim tijelom i primijetili da je Fechnerova ideja tačna.^[5]

Fechnerov paradoks

Godine 1861., Fechner je izvijestio da ako je pogledao svjetlo sa zamračenim komadom stakla preko jednog oka, a zatim zatvorio to oko, svjetlo je izgledalo kao da postaje sjajnije, iako je manje svjetla dolazilo u njegove oči. Ovaj fenomen je postao nazvan Fechnerov paradoks. Bio je predmet brojnih istraživačkih radova, uključujući i 2000-te. To se događa zato što je percipirana svjetlina svjetlosti s oba otvorena oka slična prosječnoj svjetlini svakog svjetla gledanog jednim okom.

Djela

• Das Büchlein vom Leben nach dem Tod (1836, 5. izdanje, 1903)
• Nanna, oder über das Seelenleben der Pflanzen (1848, 3. izdanje, 1903)
• Zendavesta, oder über die Dinge des Himmels und des lenseits (1851, 2. izdanje od Lasswitza, 1901)
• Uber die physikalische und philosophische Atomenlehre (1853, 2.izdanje, 1864)
• Elemente der Psychophysik (1860, 2. izdanje, 1889)
• Vorschule der Ästhetik (1876, 2. izdanje, 1898)
• Die Tagesansicht gegenüber der Nachtansicht (1879)