Halvard Hanevold

Halvard Hanevold bio je norveški biatlonac, trostruki olimpijski pobjednik i peterostruki svjetski prvak, čemu je dodao i 13 titula prvaka Norveške. Nastupao je za Skijaši klub Asker. Studirao je mašinstvo na Norveškom univerzitetu nauka i tehnologije u Trondheimu, stekavši titulu diplomiranog inženjera. Od 2005. živio je s njemačkom biatlonkom Sabrinom Buchholz, a ranije je bio oženjen kanadskom biatlonkom Sandrom Keith, s kojom je imao dvoje djece. Bio je sportski ambasador humanitarne organizacije Right To Play. Godine 2011. učestvovao je u TV-emisiji Mesternes Mester norveške državne televizije NRK1. Bio je blizak prijatelj švedskog biatlonca Björna Ferryja.^[1]

Halvard Hanevold
Lični podaci
Državljanstvo	Norveška
Rođenje	(1969-12-03) 3. decembar 1969. Asker, Norveška
Smrt	3. septembar 2019(2019-09-03) (49 godina) Asker, Norveška
Karijera
Klub	SK Asker
Status	u
Kraj karijere	2010.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)	5 (1994, 1998, 2002, 2006, 2010)
Medalje (b.)	6 (3 zlatne)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)	16 (1994, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2008, 2009)
Medalje (b.)	16 (5 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)	19 (1992–2010)
Pojedinačne pobjede (b.)[I]	9
Timske pobjede[II]	24
Plasman (b.)[III]	4. (1997/98, 2003/04) Poj.: 1. (1997/98, 2002/03) Spr.: 3. (1996/97) Pot.: 4. (2003/04) Mas.: 3. (2003/04)
Medalje Olimpijske igre Nagano 1998. 20 km Salt Lake City 2002. 4 × 7,5 km Vancouver 2010. 4 × 7,5 km Nagano 1998. 4 × 7,5 km Torino 2006. 10 km Torino 2006. 20 km Svjetsko prvenstvo u biatlonu Antholz 1995. Ekipno Hochfilzen 1998. Ekipno Hanti-Mansijsk 2003. 20 km Hochfilzen 2005. 4 × 7,5 km Pyeongchang 2009. 4 × 7,5 km Lahti 2000. 4 × 7,5 km Hanti-Mansijsk 2003. 12,5 km potjera Oberhof 2004. 4 × 7,5 km Pokljuka 2006. Mješ. štafeta Antholz 2007. 4 × 7,5 km Östersund 2008. 10 km Östersund 2008. 4 × 7,5 km Kontiolahti 1999. 4 × 7,5 km Pokljuka 2001. 10 km Pokljuka 2001. 4 × 7,5 km Pyeongchang 2009. 10 km Takmičenje 1. 2. 3. Olimpijske igre 3 2 1 Svjetska prvenstva 5 7 4 Norveška prvenstva 13 11 11
Fusnote
Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede. Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda. Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
Aktualizirano	8. 12. 2019.
Službeni rezultati IBU | Olympedia | FIS

Karijera

Nakon početnih problema, a zahvaljujući radikalnom podmlađivanju norveške biatlonske reprezentacije, dobio je mogućnost da 1994. nastupa na većim međunarodnim takmičenjima. Zajedno s Oleom Einarom Bjørndalenom naslijedio je uspješne kolege Frodea Andresena, Daga Bjørndalena i Jona Ågea Tylduma, koji su bili na zalasku karijere. Jedan od prvih uspjeha bilo je osvajanje Norveškog prvenstva u biatlonu 1994. u pojedinačnoj utrci, srebrna medalja u sprintu i bronzana u štafeti s Perom Erlingom Myhreom, Stigom Kalstadom i Hansom Toreom Skjevdalom. Otad, pa do povlačenja 2010. kontinuirano je učestvovao na svim najvažnijim svjetskim takmičenjima.

Olimpijske igre

Olimpijske igre	Poj.	Spr.	Pot.	Mas.	Šta.
Lillehammer 1994. (Biatlon)	46	-	disc.		7
Nagano 1998. (Biatlon)	1	8	disc.		2
Salt Lake City 2002. (Biatlon)	5	13	8	disc.	1
Torino 2006. (Biatlon)	3	2	5	7	5
Vancouver 2010. (Biatlon)	-	24	17	19	1

Pet puta nastupio je na Olimpijskim igrama: ZOI 1994, ZOI 1998, ZOI 2002, ZOI 2006 i ZOI 2010. Osvojio je tri zlatne, dvije srebrne i jednu bronzanu medalju. Po broju osvojenih olimpijskih medalja šesti je na vječnoj listi, a treći na listi norveških biatlonaca svih vremena.

Na prvom nastupu 20. februara 1994. osvojio je 46. mjesto u utrci na 20 km, a u djelomično podmlađenoj štafeti, šest dana kasnije, sedmo mjesto s Bjørndalenom, Ivarom Michalom Ulekleivom i Tyldumom.^[2][3]

Na drugom nastupu četiri godine kasnije u japanskom Naganu osvojio je prvu zlatnu medalju, pobijedivši u utrci na 20 km Pieralberta Carraru s 5,5 sekundi prednosti. U štafeti s Egilom Gjellandom i braćom Bjørndalen osvojio je srebrnu medalju.^[4][5]

Druge dvije zlatne medalje osvojio je također u utrkama štafeta: jednu 2002. u američkom Salt Lake Cityju s Frodeom Andresenom, Gjellandom i Oleom Einarom Bjørndalenom, pobijedivši jaku njemačku štafetu (Ricco Groß, Peter Sendel, Sven Fischer i Frank Luck) sa 45 s prednosti,^[6] a drugu u kanadskom Vancouveru 2010, s Tarjeijem Bøem, Emilom Hegleom Svendsenom i veteranom Bjørndalenom.^[7][8]

Svjetska prvenstva

Svjetska prvenstva
Svjetsko prvenstvo	Poj.	Spr.	Pot.	Mas.	Šta.	MŠ.	Eki.
Canmore 1994.	disc.						4
Antholz 1995.	-	-	disc.		-	disc.	1
Ruhpolding 1996.	34	-	disc.		-	-	disc.
Osrblie 1997.	disc.						4
Pokljuka 1998. Hochfilzen 1998.	disc.		13	disc.			1
Kontiolahti 1999. Oslo 1999.	37	13	13	17	3	disc.
Oslo 2000. Lahti 2000.	10	12	5	10	2	disc.
Pokljuka 2001.	44	3	9	9	3	disc.
Oslo 2002.	disc.			9	disc.
Hanti-Mansijsk 2003.	1	4	2	8	4	disc.
Oberhof 2004.	38	18	5	5	2	disc.
Hochfilzen 2005.[a]	30	-	-	11	1	10	disc.
Pokljuka 2006.	disc.					2	disc.
Antholz 2007.	10	23	20	18	2	-	disc.
Östersund 2008.	17	2	9	5	2	-	disc.
Pyeongchang 2009.	71	3	6	13	1	-	disc.

Sudjelovao je na 16 svjetskih prvenstava od SP 1994. do SP 2009. Također je bio u reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu 1993. u Borovecu kao rezerva, ali nije nastupio ni u jednoj utrci.^[9] Sa pet zlatnih, sedam srebrnih i četiri bronzane medalje, je četvrti najuspješniji norveški biatlonac po broju osvojenih medalja, a dvanaesti u u svjetskoj konkurenciji (stanje 2019).

Prvu zlatnu medalju osvojio je 14. februara 1995. u italijanskom Antholzu u ekipnoj utrci sa Frodeom Andresenom, Dagom Bjørndalenom i Jonom Ågeom Tyldumom.

Svjetski kup

Plasman u Svjetskom kupu
1991/92.	1992/93.	1993/94.	1994/95.	1995/96.	1996/97.	1997/98.	1998/99.	1999/00.	2000/01.	2001/02.	2002/03.	2003/04.	2004/05.	2005/06.	2006/07.	2007/08.	2008/09.	2009/10.
62	75	30	53	15	22	4	7	11	6	10	5	4	11	7	10	8	10	25

Ostvario je 40 plasmana na pobjedničko postolje u Svjetskom kupu, od kojih posljednji u posljednjoj utrci u karijeri.

Povukao se nakon sezone 2009/10.^[10]

Pobjede u Svjetskom kupu

9 pobjeda (4 pojedinačno, 2 u sprintu, 1 u potjeri, 2 u zajedničkom startu)

Sezona	Datum	Lokacija	Disciplina	Nivo
1997/98. 2 pobjede (2 poj.)	15. 1. 1998.	Antholz	20 km	Svjetski kup
	11. 2. 1998.	Nagano	20 km	ZOI
1998/99. 1 pobjeda (sprint)	12. 3. 1999.	Holmenkollen	10 km	Svjetski kup
1999/2000. 2 pobjede (1 poj., 1 pot.)	16. 1. 2000.	Ruhpolding	12,5 km potjera	Svjetski kup
	9. 3. 2000.	Lahti	20 km	Svjetski kup
2002/03. 1 pobjeda (poj.)	19. 3. 2003.	Hanti-Mansijsk	20 km	Svjetsko prvenstvo
2003/04. 2 pobjede (1 sprint, 1 ZS)	11. 1. 2004.	Pokljuka	15 km ZS	Svjetski kup
	17. 1. 2004.	Ruhpolding	10 km	Svjetski kup
2005/06. 1 pobjeda (ZS)	8. 1. 2006.	Oberhof	15 km ZS	Svjetski kup

*Rezultati su iz UIPMB-ovih i IBU-ovih utrka, koje uključuju Svjetski kup, Svjetsko prvenstvo i ZOI.

Norveška prvenstva

Smrt

Umro je 3. septembra 2019. u svom domu u Askeru (Akershus).^[11]

Napomene

1. Utrka u mješovitoj štafeti održana je u Hanti-Mansijsku 20. marta.