Hibernacija

Hibernacija ili zimski san je stanje veoma usporenog metabolizma i niske tjelesne temperature pojedinih životinja tokom zime. U hibernatore spada većina ektotermnih životinja i mali broj sisara. Sisari, poput medvjeda, koji hiberniraju u jazbinama sa tek malo sniženom tjelesnom temperaturom bude se lako i ne smatraju se pravim hibernatorima.^[1]

Šišmiš u hibernaciji

Većina hibernatora tokom perioda aktivnosti, prije zime, skladišti hranu u skrovištu (npr. vjeverice) ili rezervne masti u tijelu (u mrkom masnom tkivu). Mogu da se probude više puta tokom zime. Hladnokrvne životinje moraju da hiberniraju tamo gdje se spoljašnja temperatura spusti ispod tačke smrzavanja. Tokom hibernacije puls se znatno uspori, često na samo 5 do 10 udara u minuti. Mnogi sisari ne dišu kontinuirano i imaju razdoblja u kojima ne dišu (apnea) koji mogu trajati i više od sat vremena.^[2]

Ekvivalent hibernacije tokom ljeta zove se estivacija.

Trajanje

Trajanje zimskog sna je kod pojedinih vrsta životinja različito. Dok jež spava 3-4 mjeseca, neki puhovi spavaju čak 6-7 mjeseci. Međutim, to nije neprekidni višemjesečni san bez pauze. San protiče uglavnom u odsjecima, prekidan kratkotrajnim budnim razdobljima. Ali, životinje se ne smiju prečesto buditi. Svako budno razdoblje troši rezerve energije tako da se, ako potroši preveliku količinu tih zaliha, može dogoditi da ih više nema dovoljno za pravo buđenje u proljeće.