Ingot

Ingot je komad ili dio relativno čistog materijala, obično metala, koji je izliven u oblik pogodan za daljnju obradu.^[1] U proizvodnji čelika, obično je ovo prvi korak među nedovršenim poluproizvodima pri izlivanju. Ingoti obično zahtijevaju drugu proceduru za obradu, poput hladne ili tople obrade, sječenja ili valjanja kako bi se dobio korisni krajnji proizvod. Nemetalni i poluprovodnički materijali pripremljeni u većim oblicima također se mogu nazivati ingoti, naročito ako su izliveni metodama zasnovanim na kalupima.^[2] Ingoti plemenitih metala često se koriste kao sredstva za valutne rezerve, naprimjer u vidu zlatnih poluga.

Aluminijski ingot

Vrste ingota

Metal, bilo čist ili u vidu legura, zagrijava se iznad njegove tačke topljenja te se izliva u polugu ili blok metodom hlađenja u kalupima. Polikristalni i monokristalni ingoti napravljeni su od poluprovodničkih materijala izvlačenjem iz istopljenog materijala. Njihova upotreba uključuje pravljenje fotovoltnih ćelija od silicijskih ingota isijecanjem ingota u ploče, koje su poznate kao vaferi.

Monokristalni

Monokristalni ingoti (zvani poluga, engleski: boule) nekog materijala "rastu" koristeći metode poput procesa Czochralskog ili Bridgemanovu tehniku.

Poluge mogu biti poluprovodničke, za upotrebu u elektroničkoj industriji, ili neprovodnički neorganski spojevi za korištenje u industriji ili izradi nakita, npr. sintetički rubini, safiri i slično.

Monokristalni ingoti od metala se prave na sličan način kao i za izradu poluprovodničkih ingota visoke čistoće,^[3] tj. rafiniranjem vakuumskom indukcijom. Takvi ingoti industrijskih metala su od velikog interesa zbog svoje velike čvrstoće, jer u njima nema granica između zrna. Metoda njihove proizvodnje je preko monokristalnih dendrita a ne preko jednostavnog izlivanja. Mogući vidovi upotrebe uključuju i proizvodnju turbinskih lopatica.

Legure bakra

U Sjedinjenim Američkim Državama, bronzani i mesingani ingoti za industrijske svrhe počele su se izrađivati početkom 19. vijeka. Američka industrija mesinga počela je rasti i dostigla prvo mjesto u svijetu 1850tih.^[4] Tokom kolonijalnog vremena industrije bronze i mesinga gotovo da i nisu postojale jer su Britanci zahtijevali da se sva bakarna ruda šalje u Ujedinjeno Kraljevstvo na obradu.^[5] Ingoti na bazi legur bakra imali su težinu od oko 9,1 kg (20 funti).^[6][7]

Također pogledajte

• Duktilno željezo