Ivan Zajc
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Ivan Dragutin Stjepan Zajc poznatiji kao Ivan pl. (plemeniti) Zajc, bio je hrvatski kompozitor i dirigent.[1]
Biografija
Odrastao je u muzičkoj sredini, s obzirom na to da mu se veliki dio porodice bavio muzikom te je od malih nogu upućen u tom pravcu. Prve poduke dobija od oca, a zatim od mjesnog učitelja. Prvi nastup u javnosti održao je 14. septembra 1845. na humanitarnoj priredbi u riječkom pozorištu, kada je na violini, uz pratnju oca, izveo Maysederov Rondo. Godine 1844. nastaje i prva Zajčeva kompozicija - Ouvertura.
Na nagovor Zajčevih gimnazijskih profesora, njegov otac, uprkos otporu, dopustio je njegov odlazak i studij u Milanu. S partiturom svoje nedovršene opere Zajc se 1850. upisao na Konzervatorij, koji je 1807. osnovao tadašnji italijanski potkralj Eugène de Beauharnais, sin Napoleonove prve žene Josephine. Kao učenik istaknutih italijanskih kompozitora i pedagoga Stefana Ronchetti-Montevitija, Laura Rossija i Alberta Mazzucata, vrlo se ozbiljno posvetio studiju. O tome govore različita priznanja, nagrade i izvedbe njegovih djela. Diplomirao je nakon uspješne izvedbe opere Tirolka 4. maja 1855. na sceni Konzervatorija. Za nju je na diplomskom ispitu dobio prvu nagradu. Godine 1854. umrli su mu otac i majka. Komponovao je s lahkoćom i za sobom ostavio opus od približno 1200 raznovrsnih djela za orkestar, kamerne sastave, klavir, a zatim 19 opera, 26 opereta, scensku muziku, oratorij "Oče naš", 50-ak kantata, 19 misa, 14 Ave Marija, 200 horskih pjesama i 170 solo pjesama.[1]
Remove ads
Reference
Dodatna literatura
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads