Ječam
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Ječam (lat.Hordeum vulgare) je vrsta zeljastih biljaka iz porodice trave (Poaceae), jedna od najuzgajanijih žitarica umjerenih područja širom svijeta. Prvenstveno je kultiviran zbog zrnevlja, posebno u Evroaziji, od prije više od 10.000 godina.[2]
Ječam se koristi kao životinjska hrana, kao izvor fermentirajućeg materijala za pivo i određena destilirana pića, te kao sastavni dio različitih zdravih namirnica. Koristi se u supama i gulašima, te u ječmenom hljebu raznih kultura. Zrno ječma se obično pravi u sladu u tradicionalnom i drevnom načinu pripreme.
U 2017. godini ječam je zauzeo četvrto mjesto među žitaricama u proizvedenoj količini (149 miliona tona), odmah iza kukuruza, riže i pšenice.
Remove ads
Biologija
Ječam je član porodice trave. To je samoprašujuća, diploidna vrsta sa 14 hromosoma . Divlji predak pripitomljenog ječma, Hordeum vulgare ssp. spontaneum , obilno raste u travnjacima i šumama širom Plodnog polumjeseca, područja zapadne Azije i sjeveroistočne Afrike, a posebno na sekundarno uznemirenim staništima, obalnim putevima i voćnjacima. Izvan ove regije divlji ječam je rjeđi i obično se nalazi na poremećenim staništima.[2] Međutim, u istraživanju markera širenja raznolikosti genoma, utvrđeno je da je Tibet bio dodatni centar pripitomljavanja kultiviranog ječma.[3]
Pripitomljavanje
Divji ječam ( H. spontaneum ) je predak domaćeg ječma ( H. vulgare ). Tokom pripitomljavanja, morfologija zrna ječma znatno se promijenila, prešavši iz izduženog oblika u okrugliji i zaobljerniji.[4] Pored toga, divlji ječam ima karakteristične genske, alele i regulatore koji imaju potencijal za otpornost na abiotski ili biotski stres uzgajanog ječma i prilagodbu klimatskim promjenama.[5] Divlji ječam ima krhak klas; po zrelosti, odvajaju se pljevice, olakšavajući raspršivanje semena. Domaći ječam ima nelomljene bodlje, što olakšava berbu zrelih plodova. Takvo stanje uzrokovano je mutacijom u jednom od dvije genetičke vezanosti gena poznatih kao Bt 1 i Bt2; mnogi kultivari imaju obje mutacije. Nelomljivo stanje je recesivno, pa su sorte ječma koje ispoljavaju ovo stanje homozigotne za mutantni alel.[2] Pripitomljavanje ječma prati promjena ključnih fenotipskih svojstva na genetičkom nivou. Malo se zna o genetičkoj varijaciji među pripitomljenim i divljim genima u hromosomskim regijama.[6] Ječam se smatra jednom od najstarijih žitarica u Evropi. Sijao se još u kameno doba, kultivirao u starom Egiptu, Mezopotamiji i području europskih sojenica. Sumerani su osim togaovu žitaricu koristili kao mjeru i novac, a Vedski tekstovi spominju ječam i rižu kao dva besmrtna nebeska sina. U Babilonu se od njega pravila kaša i pivo, a u Starom vijeku je prženi ječam bio važna prehrambena namirnica. Zdrava je i jeftina zamjena za kahvu, što se često koristilo u kriznim razdobljima a ječmeni slad je odlična zamjena za šećer. Upotrebljava seza proizvodnju hljeba, slada, piva, viskija, stočne hrane i dr.,zbog čega zauzima četvrto mjesto u proizvodnji žitarica.
Hordeum vulgare obično se dijeli na pet tzv. konvarijeteta
- dvoredni ječam (Hordeum vulgare convar. distichum), koji najčešće služi za proizvodnju piva;
- višeredni ječam (Hordeum vulgare convar. hexastihum)
- prijelazni ječam (Hordeum vulgare convar. intermedium)
- nepotpuni ječam (Hordeum vulgare convar. deficiens)
- labilni ječam (Hordeum vulgare convar. labile)
Remove ads
Genetika
Genom ječma sekvenciran je 2012,[7] uz potporu Međunarodnog konzorcija za sekvenciranje genoma ječma i britanskog Konzorcija za sekvenciju ječma.
Genom je sačinjen od sedam parova jedarnih hromosoma (preporučene oznake: 1H, 2H, 3H, 4H, 5H, 6H i 7H) i po jednim mitohondrijskim i hloroplastnim, sa ukupno 5000 parova megsbaza Mbp.[8] Mnogobrojne biološke informacije već su slobodno dostupne u nekoliko baza podataka za ječam.[9]
Divlji ječam (H. vulgare ssp. spontaneum) ) koji danas raste u Plodnom polumesecu možda nije potomak ječma koji se uzgaja u Eritreji i Etiopiji, što ukazuje da se u istočnoj Africi moglo desiti odvojeno pripitomljavanje.[10]
Remove ads
Proizvodnja
U 2017. godini svjetska proizvodnja ječma iznosila je 149 miliona tona, a predvodila ga je Rusija koja proizvodi 14% svjetske ukupne proizvodnje. Australija, Njemačka, Francuska i Ukrajina bili su također glavni proizvođači.[11]
Kultivacija
Ječam je široko prilagodljiva kultura. Posebno je popularna u umjerenim područjima gdje se uzgaja kao ljetni usjev i u tropskim područjima gdje se sije kao višekratni usjev. Vrijeme njegovog klijanja je jedan do tri dana. Ječam raste u hladnim uvjetima, ali nije naročito otporan na zimske uvjete.
Ječam je tolerantniji na salinitet tla od pšenice, što bi moglo objasniti porast uzgoja ječma u Mezopotamiji od drugog milenija p. n. e. Ječam nije otporniji na zimu od ozime pšenice (Triticum aestivum), jesen od raži (Secale cereale), ali se može sijati kao zimska kultura i u toplijim predjelima Australije i Velike Britanije.
Ječam ima kratku sezonu rasta i relativno je tolerantan na sušu.[12]
Remove ads
Hrana
U obroku od 100 grama kuhanog ječma ima 123 kilokalorija i dobar je izvor (10% ili više dnevne vrijednosti, DV) esencijalnih hranjivih sastojaka, uključujući, hranjiva vlakna, vitamin B, niacin (14% DV) i prehrambeni minerali uključujući gvožđe (10% DV) i mangan (12 % DV).
Remove ads
Reference
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads