Josip Mlakić

Josip Mlakić (Bugojno, 1964), hrvatski^[1] i bosanskohercegovački pisac i scenarist. Rođen je 1964. u Bugojnu. Živi i radi u Gornjem Vakufu-Uskoplju. Gimnaziju je završio u Gornjem Vakufu-Uskoplju, a u Sarajevu diplomirao na Mašinskom fakultetu. Bavi se književnošću i pisanjem scenarija.

Josip Mlakić
Rođenje	(1964-01-24) 24. januar 1964 (61 godina) Bugojno, SFRJ
Zanimanje	mašinski inžinjer, pisac

2012. godine će se po romanu Čuvari mostova u režiji Branka Ištvančića, snimiti igrani film, te u režiji Kristijana Milića bi trebao se 2013. snimiti igrani film. Osim toga u režiji Branka Ištvančića bi se trebao snimiti kratki film po motivima priče Ponoćno sivo.^[2]

Citati

Normalno da postoji i svakako da smatram i sebe dijelom te kulture. Slična bi pitanja, vjerujem, bila neukusna da čovjek ne zna da im je ishodište u vremenu kada su književnost i jezik, pogotovo jezik, bili primarno političko pitanje. Trodijelna podijeljenost ne, ali nekakva trodijelna posebnost, da je tako nazovem, takve kulture u svakom bi normalnom društvu trebala predstavljati ogromnu prednost. Međutim, mi smo nažalost jako daleko od toga, jer se kod nas kultura tretira otprilike kao nogomet, znači jednoznačno i isključivo.^[3]

...Pisac može biti svačiji. Ivo Andrić je svjetski pisac, a i da nije – znam da je moj pisac. Pisca se ne može određivati samo po jeziku, mjestu gdje stanuje, zemlji u kojoj živi. Mislim da biti bosanskohercegovački i biti hrvatski pisac ne isključuje jedno drugo. Mislim da su to zastarjeli koncepti, anakronizmi iz prošlosti, nešto kao ove recentne unutarhrvatske priče o “crvenoj nemani”. Mogu biti bosanskohercegovački pisac, jer ovdje živim. Ako gledate kategoriju jezika, onda sam hrvatski pisac. Pitanje je hoćemo li pisca određivati po jeziku kojim piše ili po mjestu u kojem živi… Po meni, puno je bolje odrediti ga po više stvari, spomenute su samo dvije od stotinu mogućih odrednica. Treba književnost prestati tretirati kao nogomet, u književnosti možete igrati za više reprezentacija...^[2]

Djela

Zbirke priča

• Puževa kućica, H. Uzdanica, Uskoplje, (1997);
• Odraz u vodi, Školska naklada, Mostar, (2002);
• Obiteljska slika, Mlirarec&Plavić, Zagreb, (2002);
• Oči androida, Herceg tisak, Split-Š.Brijeg, (2004);
• Mrtve ribe plivaju na leđima (2011);

Romani

• Kad magle stanu Faust Vrančić, Zagreb, (2000);
• Živi i mrtvi, V.B.Z., Zagreb, (2002);
• Ponoćno sivo, V.B.Z., Zagreb, (2004);
• Psi i klaunovi, V.B.Z., Zagreb, (2006);
• Tragom zmijske košuljice (2007);
• Čuvari mostova, Herceg tisak, Split, Široki Brijeg (2007);
• Ljudi koji su sadili drveće (2010);
• Planet Friedman, Fraktura (2012), ISBN 978-953-266-410-2;^[4]

Film

• 2007. - Živi i mrtvi (film) po istoimenom romanu (scenario);
• 2014. - Most na kraju svijeta po romanu Čuvari mostova (scenario);
• 2015. - Imena višnje (scenario);
• 2017. - Mrtve ribe po romanu Mrtve ribe plivaju na leđima (scenario);

Nagrade

• 2002. - Književna nagrada V.B.Z.;
• 2003. - Nagrada Ksaver Šandor Gjalski;
• 2008. - Nagrada "Kočićevo pero", za roman "Tragom zmijske košuljice";^[5].

Prevodi

• Wenn sich die Nebel lichten^[6]
• Živi i mrtvi, slovensko izdanje, VBZ, Ljubljana,