Kardiomiopatija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Kardiomiopatija je grupa bolesti koje zahvataju srčani mišić.[1] U početku može biti malo ili nimalo simptoma.[1] Kako se bolest pogoršava , mogu se javiti kratkoća daha, osjećaj umora i otok nogu, zbog početka srčane insuficijencije.[1] Može doći do nepravilnog rada srca i nesvjestica.[1] Pogođeni su pod povećanim rizikom od iznenadne srčane smrti.[2]
Remove ads
Znaci i simptomi
Simptomi kardiomiopatija mogu uključivati umor, oticanje donjih ekstremiteta i kratak dah nakon napora.[3] Dodatni simptomi stanja mogu uključivati aritmiju, nesvjesticu i vrtoglavicu.[3]
Uzroci
Kardiomiopatije su ili ograničene na srce ili su dio generaliziranog sistemskog poremećaja, što često dovodi do kardiovaskularne smrti ili progresivne invalidnosti, uzrokovane srčanom insuficijencijom. Druge bolesti koje uzrokuju disfunkciju srčanog mišića su isključene, kao što su koronarna arterijska bolest, hipertenzija ili abnormalnosti srčanih zalistaka.[4] Često, osnovni uzrok ostaje nepoznat, ali u mnogim slučajevima može se identificirati.[5] Alkoholizam je, naprimjer, identificiran kao uzrok dilatacijske kardiomiopatije, kao i toksičnost lijekova i određene infekcije (uključujući Hepatitis C).[6][7][8] Neliječena celijakija može uzrokovati kardiomiopatije, koje se mogu potpuno preokrenuti pravovremenom dijagnozom.[9] Pored stečenih uzroka, molekulskobiološki i genetički faktori doveli su do prepoznavanja različitih genetičkih uzroka.[7][10]
Klinička kategorizacija kardiomiopatije kao 'hipertrofirana', 'dilatirana' ili 'restriktivna',[11] postala je teško održiva jer bi neka od stanja mogla ispuniti uvjete više od jedne od te tri kategorije u bilo kojoj određenoj fazi svog razvoja.
Definicija Američke asocijacije za srce (AHA) dijeli kardiomiopatije na primarne, koje pogađaju samo srce, i sekundarne, koje su rezultat bolesti koje pogađaju druge dijelove tijela. Ove kategorije su dalje podijeljene u podgrupe koje uključuju nova znanja o genetici i molekulsknoj biologiji.[12]
Remove ads
Mehanizam
Patofiziologija kardiomiopatija razumije se bolje na ćelijskom nivou s napretkom molekulskih tehnika. Mutantni proteini mogu poremetiti rad srca u kontraktilnom aparatu (ili mehanosenzitivnim kompleksima). Promjene kardiomiocita i njihovi uporni odgovori na ćelijskom nivou uzrokuju promjene koje su u korelaciji s iznenadnom srčanom smrću i drugim srčanim problemima.[13]
Dijagnoza
Među dijagnostičkim procedurama koje se rade za utvrđivanje kardiomiopatije su:[3]
- Fizički pregled
- Porodična historija
- Test krvi
- EKG
- Ehokardiogram
- Stres-test
- Genetičko testiranje
Klasifikacija
Kardiomiopatije se mogu klasificirati prema različitim kriterijima:[14]
- Primarne/unurašnje kardiomiopatije [15]
- Kongenitalne
- Hipertrofi karjskadiomiopatija (HCM)
- Aritmogena desnokomorska kardiomiopatija (ARVC)
- Nekompaktacija lijeve komore
- Ionske Kanolopatije kao Sindrom dugog QT i veoma rijedak Sindrom kratkog QT
- Kateholaminergijska polimorfna komorska tahikardija
- Mješovite
- Dilatacijska kardiomiopatija (DCM)
- Restriktivna kardiomiopatija (RCM)
- Brugada sindrom
- Stečene
- Stresna kardiomiopatija
- Miokarditis, upala i povreda srčanog tkiva dijelom zbog njegove infiltracije limfocita i monocita[16][17]
- Eozinofilni miokarditis, upala i povreda srčanog tkiva dijelom zbog njegove infiltracije eozinofilima[16]
- Ishemična kardiomiopatija (nije formalno uključena u klasifikaciju, zbog toga što je ishemijska kardiomiopatija direktan rezultat drugog srčanog problema)[15]
- Kongenitalne
- Sekundarne/ekstrinzične kardiomiopatije[15]
- Metabolički/skladištenjske
- Fabrijeva bolest
- Hemokromatoza
- Endomiokardijalne
- Endomiokardijalna fibroza
- Hipereozinofilni sindrom
- Endokrine
- Dijabetes melitus
- Hipertireoza
- Akromegalija
- Kardiofacijalne
- Neuromuskularne
- Ostale
- Kardiomiopatija povezana sa gojaznošću [18]
- Metabolički/skladištenjske
Remove ads
Tretman
Liječenje može uključivati sugestiju za promjenu načina života kako bi se bolje upravljalo stanjem. Liječenje ovisi o tipu kardiomiopatije i stanju bolesti, ali može uključivati lijekove (konzervativno liječenje) ili jatrogene/implantirane pejsmejkere za spore otkucaje srca, defibrilatore za one koji su skloni za fatalne srčane ritmove, ventrikulski pomoćni uređaj (VAD) za tešku srčanu insuficijenciju ili ablacija za ponavljajuće aritmije koje se ne mogu eliminirati lijekovima ili mehaničkom kardioverzijom. Cilj liječenja je često ublažavanje simptoma, a nekim pacijentima na kraju može biti potrebna transplantacija srca.[3]
Remove ads
Liječenje i epidemiologija
Liječenje ovisi o tipiu kardiomiopatije i ozbiljnosti simptoma.[19] Tretmani mogu uključivati promjene životnog stila, lijekove ili operaciju.[19] Operacija može uključivati ventrikularni pomoćni uređaj ili transplantacija srca.[19]
U 2015. kardiomiopatija i miokarditis pogodili su 2,5 miliona ljudi.[20] Hipertrofijska kardiomiopatija pogađa oko 1 od 500 ljudi, dok dllatacijska kardiomiopatija pogađa 1 od 2.500.[21] They resulted in 354,000 deaths up from 294,000 in 1990.[22][23] Aritmogena desnokomorska displazija češća je kod mladih ljudi.[2]
Remove ads
Također pogledajte
- Miopatija
- Fibrozirajuća kardiomiopatija
Reference
Dopunska literatura
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads