Kuna zlatica

Kuna zlatica (Martes martes) je zvijer, tipični predstavnik familije Mustelidae i roda Martes koji u Evropi ima tri vrste, od kojih su neke diferncirane u više lokalnih populacija (podvrsta).^[1]

Kuna zlatica
Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Chordata
Razred	Mammalia
Red	Carnivora
Porodica	Mustelidae
Rod	Martes
Vrsta	M. martes
Dvojno ime
Martes martes (Erxleben, 1777)

Opis

Kuna zlatica je velika kao prosječna domaća mačka. Tijelo joj je izduženo, a noge kratke. Na njima su oštri – neuvlačivi nokti. Naraste do 80 cm, od čega je kitnjasti rep dug i do 35 cm. Visina joj je oko 20 cm, a – o visno o starosti i ugojenosti – tjelesna masa joj doseže 1,5-1,8 kg. Ima 34 zuba.

Leđna i nožna dlaka joj je žuto-smeđa do mrka. Trbuh je svjetliji, a podvoljak i podbradak su zlatasto-žuti (po čemu je i imenovana). Ponekad se taj žuti dio proteže i između prednjih nogu, rjeđe i dalje do zadnjih. Pod-dlaka je zimi svijetlosmeđa. Repna dlaka je nešto duža i tamnija. Prsti i tabani su također dlakavi.

Živi oko 10-12 godina. Oglašava se frktanjem, cvrčanjem, režanjem, a u vrijeme parenja i mjaukom (koji liči na mačiji).^[1][2]

Ishrana

Ova kuna je veoma grabljiv i krvoločan mesožder. Hrani se miševima, puhovima, vjevericama, zečevima, lanadima, pticama i njihovim jajima. Od biljne hrane, uzima razne šumske plodove, pretežno bobičaste.^[3]

Rasprostrnjenje i ekologija

Naseljava gotovo cijelu Evropu, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Nema je u sjevernoj Skandinaviji, uključujući i Finsku, dijelovima Engleske, južne Francuske i južnog Balkana. Ovdje je najbrojnija je u brdsko-planinskim ekosistemima starih šuma, bogatih dupljama. U predplaninskom pojasu je sve rjeđa, a u nizijama je skoro potpuno iščezla. Prema evidentiranim podacima, 1961. je ustrijeljeno ili uhvaćeno ukupno 3.240 jedinki:

• Bosna i Hercegovina – 870
• Crna Gora – 470
• Hrvatska – 680
• Makedonija – 260
• Slovenija – 400
• Srbija – 560

Živi u prostranim, osobito mješovitim šumama, a prilagođena je i na ostala slična staništa. Veoma je pokretljiva: lako se penje i skače pa u tom pogledu nema prilagođenijeg sisara. Obitava na drveću, u dupljama, napuštenim ptičjim gnijezdima i drugim skrovitnm mjestima u krošnjama drveća. Svoju, relativno prostranu teritoriju, obilježava izlučevinama analnih žlijezda.

Razmnožavanje

Pari se jednom godišnje, a bremenitost traje 260-305 dana. U martu ili aprilu okoti oko 3-5 mladunaca (rijetko i do 7), koji su slijepi 34-38 dana. Potpuno se osamostaljuju nakon tri mjeseca. Spolno dozrijevaju u dobi oko 12-24 mjeseca, ovisno o uvjetima staništa, odosno režimu ishrane.