Magnar Solberg

Magnar Solberg rođen 4. februara 1937. u Soknedalu, Sør-Trøndelag, je nekadašnji norveški biatlonac i dvostruki olimpijski prvak u biatlonu.

Magnar Solberg
Magnar Solberg, dobitnik zlatne medalje na ZOI 1968.
Lični podaci
Državljanstvo	Norveška
Rođenje	(1937-02-04) 4. februar 1937 (88 godina) Soknedal, Midtre Gauldal, Sør-Trøndelag, Norveška
Zanimanje	policajac, agent osiguranja
Visina	180 cm
Težina	68 kg
Karijera
Klub	Heimevernsdistrikt 12, Trondheim
Status	neaktivan
Kraj karijere	1972.
Olimpijske igre
Nastupi (b.)	2 (1968,1972)
Medalje (b.)	3 (2 zlatne)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)	3 (1969, 1970, 1971.)
Medalje (b.)	5 (0 zlatnih)
Medalje Olimpijske igre ZOI 1968. 20 km ZOI 1968. štafeta ZOI 1972. 20 km Svjetsko prvenstvo u biatlonu SP 1969. štafeta SP 1969. 20 km SP 1970. štafeta SP 1971. štafeta SP 1971. 20 km Takmičenje 1. 2. 3. Olimpijske igre 2 1 0 Svjetska prvenstva 0 3 2
Nagrade
Nagrade	Zlatna medalja "Aftenposten"
Fusnote
Aktualizirano	27. 9. 2024.
Službeni rezultati IBU | Olympedia | FIS

Karijera

Olimpijske igre

Olimpijske igre	Poj.	Spr.	Šta.
Grenoble 1968. (Biatlon)	1		2
Sapporo 1972. (Biatlon)	1		4

Solberg je nastupio dva puta na olimpijskim igrama i to na: ZOI 1968. i na ZOI 1972. Osvojio je dvije zlatne medalje: na ZOI 1968. u utrci na 20 km, kada je pobijedio bez promašaja i prednošću od 54.5 s ispred sovjetskog biatlonca Aleksandra Tihonova, koji je utrku završio s dva promašaja; te na ZOI 1972. u utrci na 20 km, kada je pobijedio s dva promašaja i prednošću od 12.1 s ispred istočnonjemačkog biatlonca Hansjörga Knautha, koji je utrku završio s jednim promašajem. U štafetnim utrkama na ZOI 1968. u štafeti s Olom Wærhaugom, Olavom Jordetom i Jonom Istadom je osvojio srebrnu medalju iza sovjetske štafete u sastavu: Aleksandar Tihonov, Nikolaj Puzanov, Viktor Mamatov i Vladimir Gundarcev.

Svjetsko prvenstvo

Svjetsko prvenstvo	Poj.	Eki.	Šta.
Zakopane 1969.	3		2
Östersund 1970.			2
Hämeenlinna 1971.	3		2

Magnar Solberg je od SP 1969. do SP 1971. nastupio tri puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je dvije srebrne i tri bronzane medalje. Prvu bronzanu medalju osvojio je na SP 1969. u utrci na 20 km, a drugu na SP 1971. u utrci na 20 km. U štafeti na SP 1969. s Jonom Istadom, Ragnarom Tveitenom i Estenom Gjeltenom osvojio je srebrnu medalju, drugu na SP 1970. s Torom Svendsbergetom, Ragnarom Tveitenom i Estenom Gjeltenom, a treću na SP 1971. s Torom Svendsbergetom, Ragnarom Tveitenom i Ivarom Norkildom.

Prestanak karijere

Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1972.

Nagrade

• 1968 - Zlatna medalja "Aftenposten"
• 1968 - Statua Olav

Privatni život

Nakon povlačenja iz sporta Solberg je postao policajac. Bio je jedan od policajaca odgovornih za pogrešnu presudu protiv Fritza Moena, tako što je prilagodio vrijeme smrti žrtve ubojstva, kako bi odbacio Moenov alibi.^[1] Kasnije je priznao nedjelo, povukao se iz policije i radio u osiguranju.^[2]

Napomene