Milena Mrazović
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Milena Mrazović (njemački: Milena Theresia Preindlsberger von Preindlsperg)[1] rođena 28. decembra 1863. u Bjelovaru, bila je prva bosanskohercegovačka i Austro-Ugarska novinarka, urednica i izdavačica. Mrazović je djelovala i kao spisateljica, kompozitorica, etnografkinja i antropologinja, ali je posebno značajan njen angažman kao vlasnice i glavne urednice lista Bosnische Post (1889–1896). Zaslužna je za predstavljanje Bosne i Hercegovine, u kojoj je živjela četrdeset godina, njemačkom govornom području. Uloga Milene Mrazović i značaj njenog rada za društveno-kulturnu scenu u Bosni i Hercegovini tokom austrougarskog perioda, bili su i u različitim feminističkim inicijativama.[2]
Remove ads
Biografija
Milena Mrazović rođena je 28. decembra 1863. u sadašnjem hrvatskom gradu Bjelovaru, koji je u to vrijeme pripadao Austrijskom Carstvu.[3][4] Odrasla je u porodici srednje klase, a školovala se u Budimpešti.[5] Sa porodicom se preselila 1878. u Banja Luku, gdje je njen otac postavljen za administrativnog službenika, nekoliko sedmica nakon što je Bosnu i Hercegovinu okupirala Austro-Ugarska. Sljedeće godine Mrazovićeva se s porodicom preselila u Sarajevo.[5]
Muzika
Pijanistica i kompozitor,[5] Mrazović je učestvovala na prvom koncertu klasične muzike u Bosni i Hercegovini, održanom u Banjoj Luci maja 1881. godine u čast rođendana princeze Stefanije. Između 1879. i 1882. Mrazović je komponirala "Württemberg Marsch" u čast vojvode Vilijama od Württemberga, tadašnjeg guvernera Bosne i Hercegovine. Najraniji poznati tragovi muzičkih kompozicija u Bosni i Hercegovini bili su njeni autorski radovi "Osmanisch mazurka" i "Bosnisch-polka francaize" štampane u Beču 1882 [4] Pored toga, Mrazović je, na inicijativu Franje Matĕjovskog, radila poslove oko vođenja skupštine novoosnovanog muzičkog društva 1913. godine.[6]
Novinarstvo
Od 1884. do 1885. Mrazović je predavala francuski jezik djevojkama u samostanskoj školi sestara milosrdnica u Sarajevu, a istovremeno se bavila pisanjem.[5] Njen prvi članak je objavljen u časopisu Neue Augsburger Postzeitung. Godine 1884. počinje da sarađuje u novinama Bosnische Post na njemačkom jeziku.[7][8] Eugen von Tõpfer, koji je iz Beča došao u Sarajevo 1881., kupio je novine 1886. Ubrzo nakon što se zaručio sa Mrazovićevom, Tõpfer se smrtno razbolio. Imenovao ju je svojim jedinim nasljednikom i umro 1889.[9] U septembru 1889. Vlada Bosne i Hercegovine dala je Mrazovićevoj dozvolu da kao nasljednik njenog zaručnika nastavi izdavanje časopisa Bosanska pošta.[4] Time je postala ne samo prva žena glavni urednik i izdavač, već i prva profesionalna novinarka u Bosni i Hercegovini.[7] Osim što je bio vlasnik novina, postala je dopisnik Telegrafa, urednik radijskih vijesti i saradnik gotovo svih novina na njemačkom jeziku. Reichspost je posebno cijenio Mrazovićeve članke koje je objavljivala pod pseudonimom Milan.[4] Međunarodni mediji su hvalili njen uspjeh 1894., kada je Bosnische Post proslavila svoju desetu godišnjicu, ističući da žene u Bosni i Hercegovini inače nisu imale učešća u javnom životu.[7] Godine 1893–94. u prizemlju u Cukovicgasse (današnja ulica Muvekita) dala je da se sagradi stambena zgrada sa uredima za novine i štampariju. Njena prva knjiga, zbirka romana pod nazivom "Selam", inspirisana Bošnjacima, objavljena je 1893. Knjigu koja je naišla na odličan prijem kod kritičara, Mrazovićeva je u vlastitoj radnji počela štampati pjesme Grge Martića.[4]
Njene novine bile su važan vladin ustupak, ali je ona u svojim člancima odbijala da se povinuje volji vlade.[5] Vladin povjerenik za Sarajevo Lothar Berks opisao je Mrazovićevu kao "nepodnošljivu, svadljivu, sklonu spletkarenju, koja je pod utjecajem užasnih zabluda i obično je u manje-više histeričnom stanju, u pogledu brojnih, ponekad i ključnih pitanja koja se odnose na važna državna pitanja." Vlada je težila k tome da Mrazovićeva proda svoje novine nekom podobnijem.[9] U stanu iznad svoje štamparije živjela je do 1896. godine, kada je konačno prodala Bosansku poštu, kao i štamparsku i izdavačku djelatnost, te se udala za sarajevskog liječnika Josefa Preindlsbergera.[5][7] Nastavila je pisati knjige i članke za evropske novine, pokrivajući važne događaje kao što su aneksijska kriza, ubistvo nadvojvode Franca Ferdinanda i suđenje Gavrilu Principu.[4]
Etnografija
Mrazovićeva se živo zanimala za etnografiju. Bila je jedan od osnivača Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888. i njegov stalni dobrotvor.[7] Godine 1889. postala je prva žena koja je primljena u Antropološko društvo u Beču.[10] U februaru 1896. na poziv Etnografskog društva, održala je prvo predavanje o Bosni i Hercegovini u Beču. Kao putopisac, Mrazovićeva je predstavljala Bosnu i Hercegovinu njemačkom govornom području. U pratnji slikarke Auguste Bock, na konju je proputovala cijelu Bosnu i Hercegovinu. Stizale su do veoma udaljenih mjesta, bilježeći narodne priče, zagonetke, običaje i recepte. Na tim putovanjima Mrazovićeva je prikupljala i klasifikovala narodne nošnje. Dvije njene putopisne knjige objavljene su u Innsbrucku: "Bosnisches Skizzenbuch" 1900., nakon čega je 1905. uslijedila zbirka narodnih priča pod nazivom "Bosnische Volksmaerchen". Najveći uspjeh postigla je knjigom "Bosnische Ostbahn", objavljenom u Beču 1908.[4]
Izgnanstvo, smrt i naslijeđe
Tokom Prvog svjetskog rata Mrazovićeva je pratila svog supruga u Srbiju, Crnu Goru, Albaniju i Italiju, pomažući mu kao medicinska sestra. Nakon vojnog poraza i raspada Austro-Ugarske, Bosna i Hercegovina je postala dio Kraljevine Jugoslavije. Mrazovićeva i njen suprug deportovani su u Austriju, koju je ona smatrala "stranom zemljom". Već je bila teško bolesna kada je u maju 1926. održala svoje posljednje predavanje o Bosni i Hercegovini u Uraniji u Beču. Umrla je 20. januara 1927. u sanatoriju Löw.
Nakon Drugog svjetskog rata, jedan od dva Mrazovićeva sina donio je etnografsku zbirku svoje majke u Bosnu i Hercegovinu i po njenoj želji poklonio je Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Uprkos tome što je opisana kao "proslavljena bosanska spisateljica", njena djela, gotovo sva napisana na njemačkom jeziku, ostaju malo poznata u Bosni i Hercegovini.[4]
Remove ads
Vidi još
Izvori
- Hrustić Batovanja, Amila ; Durkalić, Masha ; Gušić, Hatidža, Žene BiH : ilustrirana knjiga o izuzetnim ženama Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2020, ISBN - 978-9926-484-13-2
- Mediacentar
- Urban Magazin
Reference
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads