Neptunij
hemijski element sa simbolom Np i atomskim brojem 93 From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Neptunij je hemijski element sa simbolom Np i atomskim brojem 93. U periodnom sistemu elemenata nalazi se u grupi aktinoida (f-blok 7. periode). Neptunij je prvi među takozvanim tranuranijskim elementima, koji se, osim tragova neptunija i plutonija, na Zemlji više ne nalaze u prirodi. Neptunij je otrovni i radioaktivni teški metal. Ime je dobio po planeti Neptun, jer ta planeta u Sunčevom sistemu slijedi nakon Urana. Analogno planetama, neptunij također slijedi uranij u periodnom sistemu, a nakon njega slijedi plutonij, najteži element koji se može naći u prirodi, sa atomskim brojem 94.
Remove ads
Historija

U maju 1934. njemačka fizičarka i hemičarka Ida Noddack-Tacke objavila je zapažanja o tadašnjim prazninama u periodnom sistemu elemenata te je na kraju svog rada postavila teoriju o mogućnosti postojanja transuranskih elemenata.[4] Nekoliko sedmica kasnije Enrico Fermi objavio je tri svoj rada na istu temu.[5][6][7] Noddack se u septembru 1934. u nizu diskusija razišla sa Fermijem po pitanju navodnog otkrića elementa 93. U svojim izlaganjima, ona je između ostalog predvidjela njegovo otkriće pomoću cijepanja atomskih jezgara indukovanih neutronima. Bilo bi zamislivo da bi se bombardovanjem teških jezgara neutronima, ona raspala u nekoliko većih (naglašeno) "komada", koji bi možda bili izotopi već poznatih elemenata ali ne i susjedi (u PSE) ozračenih elemenata, izjavila je Noddack.[8]
Radioaktivni element neptunij prvi put su sintetizirali 1940. naučnici Edwin M. McMillan i Philip H. Abelson bombardiranjem jezgara uranija neutronima.[9][10][11]
- Navedena vremena odnose se na vremena poluraspada.
Arthur C. Wahl i Glenn T. Seaborg otkrili su 1942. izotop neptunija 237Np. On je nastao iz izotopa uranija 237U, koji emitira β-zrake sa vremenom poluraspada od sedam dana, ili (n, 2n) procesom iz izotopa 238U. Izotop 237Np emitira alfa-zrake a ima vrijeme poluraspada od oko 2.144.000 godina.[12]
Godine 1950. iz izotopa uranija 233U, 235U i 238U putem bombardiranja deuteronima dobijeni su izotopi neptunija 231Np, 232Np i 233Np.[13] Godine 1958. iz visokoobogaćenog uranija 235U, također bombardiranjem deuteronima, dobijeni su izotopi 234Np, 235Np i 236Np.[14] Jednosatna aktivnost neptunija, koja je ranije pripisivana izotopu 241Np, zapravo "pripada" izotopu 240Np.[15]
Remove ads
Osobine
Fizičke
Metalni neptunij ima srebrenast izgled, hemijski je veoma reaktivan i postoji u najmanje tri različite modifikacije:[1]
Smatra se da je neptunij jedan od najgušćih hemijskih elemenata. Pored renija, osmija, iridija i platine, on je jedan od malobrojnih elemenata sa gustoćom iznad 20 g/cm3.
Hemijske
Neptunij gradi cijeli niz spojeva u kojima se može nalaziti u oksidacijskim stanjima od +3 do +7. Tako neptunij zajedno s plutonijem posjeduje najviše moguće oksidacijsko stanje među svim aktinoidima. U vodenim rastvorima ioni neptunija imaju vrlo karakterističnu boju. Tako naprimjer ion Np3+ je ljubičast, dok je Np4+ žuto-zelen, a NpVO2+ zelen. Osim njih, ion NpVIO22+ je ružičasto-crven dok je NpVIIO23+ tamno zelen.[2]
Izotopi
Ukupno je poznato 20 izotopa neptunija te pet nuklearnih izomera. Najduže "živući" izotopi su 237Np sa vremenom poluraspada od 2,144 miliona godina, 236Np sa 154 hiljade godina i 235Np sa 396,1 dana. Ostali izotopi i nuklearni izomeri imaju vremena poluraspada između 45 nanosekundi (237m1Np) i 4,4 dana (234Np).
- 235Np se raspada sa vremenom poluraspada od 396,1 dana, tako što se 99,9974% raspadne putem elektronskog zahvata na uranij 235U a 0,0026% putem alfa-raspada na protaktinij 231Pa, koji se nalazi jedan korak iza 235U u takozvanoj uranij-aktinij seriji.
- 236Np se raspada sa vremenom poluraspada od 154.000 godina, tako što se 87,3% raspadne putem elektronskog zahvata na uranij 236U, 12,5% se raspada putem beta-raspada na plutonij 236Pu a 0,16% putem alfa-raspada na protaktinij 232Pa. Uranij 236U nalazi se u torijevoj seriji (lancu) raspada te se sa vremenom poluraspada od 23,42 miliona godina raspada do svog "zvaničnog" početnog nuklida 232Th. Izotop 236Pu se raspada uz vrijeme poluraspada od 2,858 godine[16] putem alfa-raspada na "međuproizvod" 232U, koji se uz vrijeme poluraspada od 68,9 godina opet raspada do 228Th, izotop na glavnoj grani raspadnog lanca.
- 237Np raspada se sa vremenom poluraspada od 2,144 miliona godina putem alfa-raspada na protaktinij 233Pa. 237Np je tako i glavno polazište neptunijeve serije, lanca raspada koji završava stabilnim izotopom talija 205Tl.
Remove ads
Dobijanje
Neptunij nastaje kao "sporedni proizvod" u proizvodnji energije u nuklearnim reaktorima. U jednoj toni potrošenog nuklearnog goriva prosječno se nalazi 500 grama neptunija.[17] Tako nastali neptunij gotovo u potpunosti se sastoji iz izotopa 237Np. On nastaje iz uranija 235U nakon dvostrukog zahvata neutrona i konačnim beta-raspadom.
Metalni neptunij se može izdvojiti iz svojih spojeva putem redukcije. Tako naprimjer neptunij(III)-fluorid reagira sa elementarnim barijem ili litijem pri temperaturi od 1200 °C.
Cijepanje atoma
Kao i kod svih tranuranijskih nuklida, i kod izotopa neptunija moguće je cijepanje atoma pobuđeno neutronima. Izotopi sa neparnim brojem neutrona u jezgru, počev od vrlo postojanog 236Np, imaju vrlo veliki poprečni presjek za cijepanje pomoću termalnih neutrona. Kod izotopa 236Np taj presjek iznosi 2600 barna[18]. On je, dakle, "lahko cjepljiv".
Kod izotopa 237Np koji nastaje iz goriva u nuklearnim reaktorima, poprečni presjek cijepanja iznosi samo 20 milibarna.[18] Ipak, taj izotop je i dalje pogodan zbog drugih fizičkih osobina atoma, kojim je moguće održati lančanu fisijsku reakciju njegovim cijepanjem pomoću brzih neutrona u čistom materijalu. U američkoj nacionalnoj laboratoriji Los Alamos njegova kritična masa je eksperimentalno procijenjena na oko 60 kg.[19][20][21] Stoga se izotop neptunija 237Np smatra mogućim materijalom za izradu nuklearnog oružja.[22][23]
Remove ads
Upotreba
U nuklearnim reaktorima iz 235U nastali neptunij 237Np može se upotrijebiti za dobijanje 238Pu koji se koristi u RTG baterijama. U tu svrhu se on izdvaja iz iskorištenog nuklearnog goriva te se njime pune nuklearne gorive šipke, koje sadrže samo neptunij. Takve šipke se ponovno vraćaju u nuklearni reaktor gdje se iznova bombardiraju neutronima te iz 237Np nastaje izotop plutonija 238Pu.[24]
- Navedena vremena odnose se na vremena poluraspada.
Remove ads
Spojevi

Oksidi
Poznati su oksidi neptunija u stanjima od +4 do +6: neptunij(IV)-oksid (NpO2), neptunij(V)-oksid (Np2O5) i neptunij(VI)-oksid (NpO3 · H2O).[2] Neptunij-dioksid (NpO2) je hemijski najstabilniji oksid neptunija te je primjenu našao u nuklearnim gorivim šipkama.
Halogenidi
Kod neptunija poznati su halogenidi u oksidacijskim stanjima od +3 do +6.[2] Za stanje +3 poznati su odgovarajući spojevi četiri halogena: fluora, hlora, broma i joda. Osim njih, on gradi i halogenide sa stanjima od +4 do +6.
U oksidacijskom stanju +6, od posebnog značaja je neptunij-heksafluorid (NpF6). To je narandžasta čvrsta tvar izuzetno velike volatilnosti (isparljivosti), jer već pri 56 °C prelazi u gasovito stanje. U tom pogledu ima dosta sličnosti sa uranij-heksafluoridom i plutonij-heksafluoridom, pa se na isti način kao i oni može upotrijebiti za obogaćivanje i odvajanje izotopa.
Oksidacijski broj | F | Cl | Br | I |
+6 | neptunij(VI)-fluorid NpF6 narandžast |
|||
+5 | neptunij(V)-fluorid NpF5 svijetlo plav |
|||
+4 | neptunij(IV)-fluorid NpF4 zelen |
neptunij(IV)-hlorid NpCl4 crveno-smeđ |
neptunij(IV)-bromid NpBr4 tamno crven |
|
+3 | neptunij(III)-fluorid NpF3 ljubičast |
neptunij(III)-hlorid NpCl3 zelen |
neptunij(III)-bromid NpBr3 zelen |
neptunij(III)-jodid NpI3 ljubičast |
Remove ads
Biološki aspekt
Do danas nisu poznate biološke funkcije neptunija.[25] Anaeorobni mikroorganizmi mogu reducirati Np(V) do Np(IV) pomoću nekih iona poput Mn(II/III)- i Fe(II).[26] Također su ispitivani neki faktori, koji utječu na biosorpciju[27][28] i bioakumulaciju[29] neptunija putem bakterija.
Reference
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads