Novi opći katalog
katalog objekata dalekog svemira From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Novi opći katalog (engleski: New General Catalogue – NGC) jest katalog objekata dalekog svemira koji je 1888. sastavio astronom John L. E. Dreyer. NGC sadrži 7840 objekata dalekog svemira svih vrsta, uključujući galaksije, zvjezdana jata i emisione magline. NGC je jedan od najobuhvatnijih kataloga jer sadrži sve vrste objekata dalekog svemira i nije ograničen na galaksije.
Orginalni katalog
Tokom 1880-ih John L. E. Dreyer sastavio je ovaj katalog uglavnom na osnovu zapažanja koja su obavili William Herschel i njegov sin John. Dreyer je već objavio ažuriranje Herschelovog kataloga maglina,[1] ali je dopunu odbilo Kraljevsko astronomsko društvo. Novi opći katalog objavljen je 1888.[2]
Sačinjavanje NGC-a bio je izazov jer se Dreyer suočavao s mnogim kontradiktornim i nejasnim izvještajima, izrađenim na osnovu posmatranja obavljenih različitim teleskopima s otvorima u rasponu od 5 cm do 183 cm. Iako je neke objekte i sam provjeravao, njihov veliki broj značio je da ih je često morao prihvatiti onako kako su ih drugi objavili. Katalog je sadržavao nekoliko grešaka, uglavnom povezanih s položajem i opisima, ali Dreyer je uputio na odgovarajuće reference, što je kasnije astronomima omogućilo pregled izvornih radova i objavljivanje ispravki na izvornom NGC-ju.[3] Katalog je dopunjavan još dva puta dvama indeksnim katalozima (eng. Index Catalogue – IC), pri čemu je dodano još 5386 objekata.
Objekti južnog neba slabije su zastupljeni u katalogu zbog mjesta baznih posmatranja koja su izveli John Herschel i James Dunlop, a koja su bila na sjevernoj hemisferi. Redni brojevi objekata u katalogu se povećavaju s porastom rektascenzije.
Slova iza kataloškog broja objekta uvedena su posljednjih decenija i njihova je svrha u identifikaciji novih objekata koji su u blizini originalnih objekata, a koji nisu bili uključeni u originalni katalog.
Originalni unos može biti podijeljen na dvije ili više oznaka, npr. objekat NGC 61, koji je podijeljen na NGC 61A i NGC 61B (ova dva objekta su galaksije). Drugi način je da se originalni unos zadrži, a da se drugi manje sjajni objekti označe dodavanjem dodatne slovne oznake. Tako, npr., galaksija NGC 3250, koja je okružena s pet drugih objekata, zadržava svoju oznaku, dok objekti u njenoj okolini dobijaju oznake od NGC 6027A do NGC 6027E.
Remove ads
Indeksni katalog
Prvo veće ažuriranje NGC-ja je Indeksni katalog maglina i jata zvijezda (skraćeno IC), koji je Dreyer objavio u dva dijela 1895. (IC I,[4] koji sadrži 1520 objekata) i 1908. (IC II,[5] koji sadrži 3866 objekata). Služi kao dodatak NGC-ju i sadrži dodatnih 5386 objekata, zajednički poznatih kao IC-objekti. Sažima otkrića galaksija, jata i maglina između 1888. i 1907, od kojih je većina omogućena fotografijom. Spisak ispravki IC-ja objavljen je 1912.[6]
Remove ads
Revidirani Novi opći katalog
Revidirani novi katalog nezvjezdanih astronomskih objekata (skraćeno RNGC) sastavili su Sulentic i Tifft početkom 1970-ih, a objavljen je 1973. kao ažuriranje NGC-ja.[7] Rad nije uključivao nekoliko prethodno objavljenih ispravki podataka NGC-ja (uključujući ispravke koje je objavio sam Dreyer) i uveo je neke nove greške. Naprimjer, dobro poznata kompaktna galaktička grupa Septet Copeland u sazvijeđu Lav pojavljuje se kao nepostojeća u RNGC-ju.[[3][8]
Gotovo 800 objekata navedeno je kao "nepostojeće" u RNGC-ju. Oznaka se primjenjuje na objekte koji su dvostruki unosi u katalog, one koji nisu otkriveni u kasnijim posmatranjima i niz objekata katalogiziranih kao zvjezdana jata koja su u kasnijim studijama smatrana slučajnim grupisanjima. Monografija iz 1993. razmatrala je 229 zvjezdanih jata nazvanih nepostojećim u RNGC-ju. "Pogrešno su identificirani ili nisu locirani od njihovog otkrića u 18. i 19. stoljeću".[9] Utvrđeno je da jedna od 229 - NGC 1498 - zapravo nije bila na nebu. Pet drugih su bili duplikati drugih unosa, 99 je postojalo "u nekom obliku", a za ostalih 124 je bilo potrebno dodatno istraživanje da bi se riješio problem.[10]
Kao još jedan primjer, odrazne magline NGC 2163 u Orionu klasificirana je kao "nepostojeća" zbog Dreyerove greške u transkripciji. Dreyer je ispravio vlastitu grešku u indeksnim katalozima, ali RNGC je sačuvao originalnu grešku i dodatno obrnuo znak deklinacije, što je rezultiralo time da je NGC 2163 klasificirana kao nepostojeća.[11]
Revidirani Novi opći katalog i Indeksni katalog
Revidirani Novi opći katalog i Indeksni katalog (skraćeno RNGC/IC) jest kompilacija koju je napravio Wolfgang Steinicke 2009.[8][12] To je sveobuhvatan i autoritativan prikaz kataloga NGC i IC.[13][14] Broj objekata sa statusom "nije nađen" u ovom katalogu iznosi 301 (2,3%). Najsjajnija zvijezda u ovom katalogu jest NGC 771 magnitude 4,0.[8]
Remove ads
NGC 2000.0
NGC 2000.0 (poznat i kao Potpuni Novi opći katalog i Indeksni katalog maglina i zvjezdanih jata) jest kompilacija NGC-ja i IC-ja iz 1988. koju je napravio Roger W. Sinnott, koristeći koordinate J2000.0.[15][16] Uključuje nekoliko ispravki i grešaka koje su astronomi napravili tokom godina.[3]
Projekt NGC/IC
Projekt NGC/IC bio je saradnja profesionalnih i amaterskih astronoma. Pokrenuo ga je Steve Gottlieb 1990. iako je počeo posmatrati i snimati NGC objekte još 1979. Ostali glavni članovi tima bili su Harold G. Corwin Jr., Malcolm Thomson, Robert E. Erdmann i Jeffrey Corder. Projekt je završen do 2017.[17] U okviru njega identifikovani su svi NGC i IC-objekti, ispravljene greške, prikupljene slike i osnovne astronomske podatke i provjereni svi historijski podaci vezani za objekte.[18]
Remove ads
Također pogledajte
- Messierov objekat
- Katalog maglina i zvjezdanih jata
- Astronomski katalog
- Spisak astronomskih kataloga
- Spisak NGC objekata
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads