OPEC

Organizacija zemalja izvoznica nafte (engleski Organization of the Petroleum Exporting Countries (OPEC)) je kartel koji omogućava saradnju vodećih zemalja koje proizvode naftu i ovise o nafti kako bi zajednički uticale na globalno tržište nafte i maksimizirale profit. Osnovana je 14. septembra 1960. u Bagdadu od strane prvih pet članica koje su Iran, Irak, Kuvajt, Saudijska Arabija i Venecuela. Organizacija, koja se trenutno sastoji od 12 zemalja članica, čini oko 30% svjetske proizvodnje nafte.^[1] Izvještaj iz 2022. dalje navodi da su zemlje članice OPEC-a odgovorne za otprilike 38% toga.^[2] Osim toga, procjenjuje se da se 79,5% svjetskih dokazanih rezervi nafte nalazi u zemljama OPEC-a, a samo na Bliskom istoku otpada 67,2% ukupnih rezervi OPEC-a.^[3][4]

Organizacija zemalja izvoznica nafte
Zastava
Položaj na karti Članice OPEC-a i OPEC+
Glavno sjedište		Beč, Austrija
Službeni jezik		Engleski jezik
Broj zemalja članica		12 OPEC članica 10 OPEC+ članica 6 zemalja posmatrača
Lideri
• Generalni sekretar		Haitham el-Ghais
Zakonodavstvo
Datum osnivanja		September 1960 (prije 64 godine) (September 1960)
Veb-sajt		opec.org

Glavni cilj Organizacije prema njenom Statutu jest koordinacija i ujednačenje naftne politike zemalja članica i ustanovljavanje najboljih načina da se očuvaju njihovi interesi, pojedinačni i kolektivni; smišljanje načina i sredstava za stabilizaciju cijena na međunarodnim naftnim tržištima s ciljem uklanjanja štetnih i nepotrebnih fluktuacija cijena; stalnu brigu o interesima zemalja proizvođača i nužnost osiguranja stalnog prihoda zemalja proizvođača, te efikasno, ekonomično i stalno snabdijevanje naftom zemalja potrošača, te pravični povrat uloženog kapitala onima koji ulažu u naftnu industriju.^[5]

U nizu koraka 1960-ih i 1970-ih, OPEC je restrukturirao globalni sistem proizvodnje nafte u korist država koje proizvode naftu i udaljio se od oligopola dominantnih anglo-američkih naftnih kompanija ("Sedam sestara").^[6] Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ograničenja u proizvodnji nafte dovela su do dramatičnog rasta cijena nafte s dugotrajnim i dalekosežnim posljedicama po globalnu ekonomiju. Od 1980-ih, OPEC je imao ograničen uticaj na svjetsku opskrbu naftom i stabilnost cijena nafte, budući da članice često varaju u svojim obavezama jedna prema drugoj, a kako obaveze članica odražavaju ono što bi radile čak i u odsustvu OPEC-a.^[7] Međutim, od 2020, zemlje OPEC-a, zajedno s učesnicima koji nisu iz OPEC-a, pomagale su u stabilizaciji tržišta nafte nakon što je pandemija COVID-a 19 rezultirala kolapsom potražnje za naftom. Ovo je omogućilo naftnim tržištima da ostanu stabilna u odnosu na druga tržišta energije koja su doživjela neviđenu volatilnost.^[8]

Od godine 1965. sjedište joj se nalazi u Beču.

Formiranje OPEC-a označilo je prekretnicu ka nacionalnom suverenitetu nad prirodnim resursima. Odluke OPEC-a su igrale istaknutu ulogu na globalnom tržištu nafte iu međunarodnim odnosima. Ekonomisti su OPEC okarakterizirali kao školski primjer kartela^[9] (grupe čiji članovi sarađuju na smanjenju tržišne konkurencije), ali one čije konsultacije mogu biti zaštićene doktrinom državnog imuniteta prema međunarodnom pravu.^[10]

Trenutne članice OPEC-a su Alžir, Ekvatorska Gvineja, Gabon, Iran, Irak, Kuvajt, Libija, Nigerija, Republika Kongo, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Venecuela. U međuvremenu, Angola, Ekvador, Indonezija i Katar su bivše članice OPEC-a.^[11] Veća grupa pod nazivom OPEC+, koja se sastoji od članica OPEC-a i drugih zemalja proizvođača nafte, formirana je krajem 2016. kako bi ostvarila veću kontrolu na globalnom tržištu sirove nafte.^[12] Kanada, Egipat, Norveška i Oman su države posmatrači.

Historija

Sjedište OPECa u Beču

Formiran 1960-ih prevashodno da bi proizvođači nafte stekli bolju poziciju u odnosu na velike naftne kompanije, koje su uglavnom bile američke, britanske ili nizozemske. U početku su se članice zalagale za preraspodjelu profita od nafte između naftnih kompanija i zemalja proizvođača, međutim početkom 1970-ih OPEC je pokazao svoju snagu.

Arapsko - Izraelski konflikt je doveo do toga da OPEC preraste iz jednog vida kartela u oblik organizacije sa političkom snagom. Nakon Šestodnevnog rata 1967, arapske članice OPECa su se izdvojile formirajući Organizaciju arapskih zemalja izvoznica nafte, s ciljem da izvrše pritisak na zapadne zemlje koje su pružale podršku Izraelu. Egipat i Sirija, koje nisu proizvođači nafte, pridružili su se također organizaciji da bi joj pomogle artikulirati političke ciljeve.

Jom Kippurski rat 1973. još je više ujedinio arapske zemlje, i doveo do toga da arapske zemlje proizvođači nafte uvedu embargo Sjedinjenim Državama, zemljama zapadne Evrope i Japanu. To je dovelo do velikog udara na ekonomski rast tih zemalja i čitavog svijeta uopće, pošto je energija odjednom postala skupa, što je poznato i kao naftna kriza 1970-ih

Poslovanje

Procjenjuje se da se na području zemalja članica OPEC-a nalazi oko dvije trećine svjetskih zaliha nafte, a one trenutno pokrivaju oko 40% svjetskog tržišta nafte. Zahvaljujući snazi same organizacije zemlje članice dobijaju svake godine sve više novca za naftu koju izvoze. Godine 2004. prihod zemalja OPEC-a od izvoza je iznosio 338 milijardi $, što je veliko povečanje ako se usporedi s 1972. i prihodom od 23 milijarde $, odnosno 140 milijardi $ za godinu 1977.

Članice OPEC-a

Članstvo

Trenutne zemlje članice

Od januara 2024. OPEC ima 12 zemalja članica: pet na Bliskom istoku (Zapadna Azija), šest u Africi i jednu u Južnoj Americi.^[13] Prema američkoj Upravi za energetske informacije (EIA), kombinovana stopa proizvodnje nafte OPEC-a (uključujući gasni kondenzat) predstavljala je 44% ukupne svjetske proizvodnje u 2016,^[14] ​​a OPEC je činio 81,5% svjetskih "dokazanih" rezervi nafte. Kasniji izvještaji iz 2022. pokazuju da su zemlje članice OPEC-a tada bile odgovorne za oko 38% ukupne svjetske proizvodnje sirove nafte.^[2] Također se procjenjuje da ove zemlje drže 79,5% dokazanih svjetskih rezervi nafte, a samo na Bliskom istoku otpada 67,2% rezervi OPEC-a.^[3][4]

Odobrenje nove zemlje članice zahtijeva saglasnost tri četvrtine postojećih članica OPEC-a, uključujući svih pet osnivača.^[15] U oktobru 2015. Sudan je formalno podnio zahtjev za pridruživanje,^[16] ali još nije član.

Država	Regija	Član od[17][18]	Populacija (2022)[19][20]	Površina (km2)[21][22]	Proizvodnja nafte (barela/danu, 2022) [A][24]	Dokazane rezerve (barela/danu, 2022)[A][22][25]
Alžir	Sjeverna Afrika	Od 1969.	44,903,220	2,381,740	1,183,096	12,200,000,000
Kongo	Srednja Afrika	Od 2018.[26]	5,970,000	342,000	261,986	1,810,000,000
Ekvatorijalna Gvineja	Srednja Afrika	Od 2017.	1,674,910	28,050	88,126	1,100,000,000
Gabon	Srednja Afrika	1975–1995, Od 2016.	2,388,990	267,667	204,273	2,000,000,000
Iran	Bliski istok	Since 1960[B]	88,550,570	1,648,000	3,623,455	208,600,000,000
Irak	Bliski istok	Od 1960.[B]	44,496,120	437,072	4,341,410	145,020,000,000
Kuvajt	Bliski istok	Since 1960[B]	4,268,870	17,820	2,709,958	101,500,000,000
Libija	Sjeverna Afrika	Since 1962	6,812,340	1,759,540	1,225,430	48,360,000,000
Nigerija	Zapadna Afrika	Since 1971	218,541,210	923,768	1,441,674	36,970,000,000
Saudijska Arabija	Bliski istok	Od 1960.[B]	36,408,820	2,149,690	9,733,479	267,190,000,000
UAE	Bliski istok	Od 1967.[C]	9,441,130	83,600	3,393,506	113,000,000,000
Venecuela	Južna Amerika	Od 1960.[B]	28,301,700	916,445	750,506	303,220,000,000
OPEC ukupno			491,757,880	10,955,392	28,956,906	1,240,970,000,000
Svijet ukupno			7,951,150,000	510,072,000	81,803,545	1,564,441,000,000
Učešće OPEC-a			6.18%	2.14%	35.39%	79%

OPEC+

Određeni broj zemalja koje nisu članice OPEC-a također učestvuju u inicijativama organizacije kao što su dobrovoljno smanjenje isporuke kako bi se dodatno povezivali ciljevi politike između OPEC-a i članica koje nisu članice OPEC-a.^[12] Ova labava grupacija zemalja, poznata kao OPEC+, uključuje Azerbejdžan, Bahrein, Brunej, Brazil, Kazahstan, Maleziju, Meksiko, Oman, Rusiju, Južni Sudan i Sudan.^[27][28]

Saradnja između zemalja članica OPEC+ dovela je do uspostavljanja Deklaracije o saradnji (DoC) 2017, koja je kasnije višestruko proširena zbog svog izuzetnog uspjeha. DoC služi kao okvir za saradnju i koordinaciju između OPEC-a i zemalja koje nisu članice OPEC-a. Pored toga, članice OPEC+ učestvuju u daljim naporima saradnje kroz Povelju o saradnji (CoC), koja pruža platformu za dugoročnu saradnju. CoC olakšava dijalog i razmjenu mišljenja o uvjetima na globalnom tržištu nafte i energije, sa sveobuhvatnim ciljem osiguravanja sigurne opskrbe energijom i podsticanja trajne stabilnosti koja koristi proizvođačima, potrošačima, investitorima i globalnoj ekonomiji.^[29]

Posmatrači

Od 1980-ih, predstavnici Kanade, Egipta, Meksika, Norveške, Omana, Rusije i drugih zemalja izvoznica nafte prisustvovali su mnogim sastancima OPEC-a kao posmatrači. Ovaj aranžman služi kao neformalni mehanizam za koordinaciju politika.^[30]

Bilješke

1. One petroleum barrel (bbl) is approximately 42 U.S. gallons, or 159 liters, or 0.159 m³, varying slightly with temperature. To put the production numbers in context, a supertanker typically holds 2,000,000 barrels (320,000 m³),^[23] and the world's current production rate would take approximately 56 years to exhaust the world's current proven reserves.
2. The five founding members attended the first OPEC conference in September 1960.
3. The UAE was founded in December 1971. Its OPEC membership originated with the Emirate of Abu Dhabi.