Pitt–Hopkinsov sindrom

Pitt–Hopkinsov sindrom (PTHS) rijedak je genetički poremećaj koji karakteriziraju zastoj u razvoju, epilepsija, prepoznatljivi facijalni znaci i moguća isprekidana hiperventilacija nakon koje slijedi apneja.^[1] Kako se sve više saznaje o ovom sindromu, razvojni spektar poremećaja se širi, a može uključivati i poteškoće sa anksioznosti, spektar autizma,^[2] ADHD i senzorne poremećaje. Povezan je s abnormalnošću unutar hromosoma 18; konkretno, uzrokovan je nedovoljnom ekspresijom gena TCF4.^[3]

Pitt–Hopkinsov sindrom
Dječak sa Pitt–Hopkinsovim sindromom koji ima karakteristične crte lica
Klasifikacija i vanjski resursi
OMIM	610954
MeSH	C537403

PTHS je uobičajeno povezan sa ozbiljnim kognitivnim oštećenjem, međutim stvarnu inteligenciju je teško izmeriti, s obzirom na motorne i govorne poteškoće. Zahvaljujući augmentativnoj komunikaciji i progresivnijim terapijama, mnogi pogođeni mogu postići mnogo više nego što se u početku mislilo. Postalo je jasnije da u Pitt-Hopkinsovom sindromu postoji širi spektar spoznajnih sposobnosti nego što je izvještavano u većini naučne literature. Istraživači su razvili modele ćelija glodara, kako bi testirali terapije za PTHS-a.^[4]

Znaci i simptomi

PTHS se može vidjeti već u djetinjstvu.^[5]

Najraniji znaci kod dojenčadi su donji dio lica i visoki korijen nosa.^[6]

Crte lica su karakteristične i uključuju:

• Duboko postavljene oči
• Strabizam
• Kratkovidnost
• Označen nosni korijen
• Široki i / ili kljunasti nosni most
• Istaknut Kupidonov luk ili gornjeusna udubina (gornja usna s izgledom šatora)
• Evertirana donja usna
• Velika usta
• Široko razmaknuti zubi
• Široko i plitko nepce
• Uši s debelim i preklopljenim heliksom (krajnji nabor uha)

Odrasli koji imaju PTHS mogu imati problema sa govorom.^[5] Kraniofacijalne karakteristike, koje su važne pri dijagnosticiranju PTHS-a, postaju vidljivije kako osoba stari.^[6]

PTHS karakteriziraju zastoj u razvoju, mogući problemi s disanjem epizodne hiperventilacije i/ili zadržavanja daha dok su budni, ponovljeni napadi/epilepsija, gastrointestinalni problemi i prepoznatljive crte lica. Stereotipni pokreti, posebno ruku, zapešća i prstiju, gotovo su univerzalni. Hipotonija je uobičajena (75%), kao i nesiguran hod. Ostale značajke uključuju jednu (tzv. majmunsku) brazdu, duge, vitke prste, ravne tabane i kriptorhizam (kod muškaraca). Uobičajeno je prisustvo "fetusnih jastučića prstiju". Može se dogoditi i hiperventilacija, a ponekad je prate apneja i cijanoza. Zatvor je uobičajen. Mogu se javiti mikrocefalija i napadi. Povremeno su zabilježene hipopigmentirane kožne makule. Neke odobe sa sindromom obično imaju sretno, živopisno ponašanje, uz često smiješkanje i smijeh.

Genetika

Stanje su prvi put opisali D. Pitt i I. Hopkins (u The Training Cottages Training Center, Kew and Royal Children's Hospital, Melbourne, Australija) 1978., kod dva nepovezana pacijenta.^[7]

Genetički uzrok ovog poremećaja opisan je 2007.^[8] Ovaj poremećaj je posljedica haploinsuficijencije gena transkripcijskog faktora 4 (TCF4), koji se nalazi na dugom kraku hromosoma 18 (18q21.2). Izgleda da mutacijski spektar iznosi 40% tačkastih mutacija, 30% malih delecija /insercija i 30% delecija. Čini se da su sve mutacije de novo. Rizik kod braće i sestara je nizak, ali veći od opće populacije zbog mozaicizma klicinih ćelija.^[6]

Fenotip sličan Pitt-Hopkinsovom sindromu određen je autosomno recesivnim mutacijama gena povezanog s kontaktinolikim proteinom 2 (CNTNAP2) na dugom kraku hromosoma 7 (7q33-q36) i gen neureksina 1 alfa (NRXN1) na kratkom kraku hromosoma 2 (2p16.3).^[9]

Malformacije u centralnom nervnom sistemu mogu se uočiti u oko 60 -70% pacijenata na MRI pretragama.^[10]

Pacijenti sa Pitt–Hopkinsovim sindromom i delecijom TCF4 mogu izgubiti karakteristična sindromska obilježja lica.^[6]

Dijagnoza

Ne postoje određeni dijagnostički kriteriji, ali ima nekoliko simptoma koji podržavaju dijagnozu PTHS-a. Neki su primjeri: dismofizam lica, rani početak općeg zastoja u razvoju, umjerena do ozbiljna intelektualna invalidnost, abnormalnosti disanja i nedostatak drugih glavnih urođenih abnormalnosti.^[5]

Izvještava se da polovina osoba s PTHS ima napade, počevši od djetinjstva do kasog mladalaštva.^[6]

Otprilike 50% pogođenih pokazuje abnormalnosti na slikanju mozga. Uključuju hipoplazijski corpus callosum s nedostajućim rostrum corpus callosum i stražnjim dijelom splenija, sa bulbusima kaudatnog jezgra izbočenim prema frontalnim rogovima.

Elektroencefalogram pokazuju višak sporih komponenata.

Prema kliničkoj dijagnozi, PTHS je u istoj grupi kao i pervazivni razvojni poremećaji.^[11]

Evaluacija^[6]

• Razvojna procjena
• Procjena za komunikacijske uređaje
• Stručna procjena ponašanja djece
• Plućna konsultacija
• Dječije neurološke konsultacije
• Oftalmološka evaluacija
• Gastroenterologija
• Provera mišićno-koštanog sistema
• Kliničko-genetička procjena

Diferencijalna dijagnoza

Diferencijalna dijagnoza uključuje Angelmanov, Rettov i Mowat-Wilson sindrom.

Angelmanov sindrom najviše liči na PTHS. Oba ne govore i imaju "sretnu" narav. Zajedničko obilježje im je abnormalnost lica. Od razlika, Rettov sindrom je najmanje blizak PTHS-u. Ovaj sindrom se doživljava kao progresivna encefalopatija. Mowat-Wilsonov sindrom se primjećuje u ranoj dojenačkoj dobi i karakteriziraju ga karakteristične abnormalnosti lica.

Liječenje

Za sada ne postoji specifičan tretman za ovo stanje. Zasnovan je na simptomatologiji. Budući da nedostaje liječenja, ljudi s PTHS poboljšavaju stanje pristupima ponašanju i treningu.

Preporuke za stanja kašnjenja u razvoju i intelektualnih smetnji u SAD-u (mogu se razlikovati ovisno o zemlji):

• Program rane intervencije, od novorođenčeta do 3tri godine omogućit će pristup različitim terapijama (profesionalne, fizičke, govorne i prehrambene).
• Razvojna predškolska ustanova kroz sistem javnih škola, od 3-5 godina. Dijete će trebati procjenu prije nego što uđe u program, kako bi e vidjelo kakva je terapija potrebna.
• Od 5. do 21. godine škola može stvoriti IEP (zasnovan na dječjim funkcijama i potrebama). Djeca se podstiču da ostanu u školi najmanje do 21. godine.

Također pogledajte

• Distalna delecija 18q–