Razvoj svjetskog rekorda na 800 m

Sljedeća tabela prikazuje razvoj svjetskog rekorda na 800 m onako kako je priznato od strane IAAF-a.^[1]

Razvoj

Muškarci

Prvi svjetski rekord na 800 m za muškarce priznat je od IAAF-a 1912. Do 21. juna 2011. ratificirana su 23 svjetska rekorda u ovoj disciplini.^[2]

Vrijeme	Elektroničko vrijeme	Takmičar	Datum	Mjesto
1:51.9 +		Ted Meredith (SAD)	8. 7. 1912.	Stockholm[1]
1:51.6 j		Otto Peltzer (NJE)	3. 7. 1926.	London[1]
1:50.6		Séra Martin (FRA)	14. 7. 1928.	Pariz[1]
1:49.8	1.49.70	Tommy Hampson (UK)	2. 8. 1932.	Los Angeles[1]
1:49.8 j		Ben Eastman (SAD)	16. 6. 1934.	Princeton[1]
1:49.7		Glenn Cunningham (SAD)	20. 8. 1936.	Stockholm[1]
1:49.6 j		Elroy Robinson (SAD)	11. 7. 1937.	New York[1]
1:48.4 +		Sydney Wooderson (UK)	20. 8. 1938.	Motspur Park[1]
1:46.6		Rudolf Harbig (NJE)	15. 7. 1939.	Milano[1]
1:45.7		Roger Moens (BEL)	3. 8. 1955.	Oslo[1]
1:44.3 +		Peter Snell (NZL)	2. 2. 1962.	Christchurch[1]
1:44.3	1:44.40	Ralph Doubell (AUS)	15. 10. 1968.	Mexico City[1]
1:44.3		Dave Wottle (SAD)	1. 7. 1972.	Eugene[1]
1:43.7		Marcello Fiasconaro (ITA)	27. 6. 1973.	Milano[1]
1:43.5	1:43.50	Alberto Juantorena (KUB)	16. 7. 1976.	Montréal[1]
1:43.4	1:43.44	Alberto Juantorena (KUB)	21. 8. 1977.	Sofija[1]
1:42.4	1:42.33	Sebastian Coe (UK)	5. 7. 1979.	Oslo[1]
1:41.73		Sebastian Coe (UK)	10. 6. 1981.	Firenca[1]
1:41.73		Wilson Kipketer (DAN)	7. 7. 1997.	Stockholm[1]
1:41.24		Wilson Kipketer (DAN)	13. 8. 1997.	Zürich[1]
1:41.11		Wilson Kipketer (DAN)	24. 8. 1997.	Köln[1]
1:41.09		David Rudisha (KEN)	22. 8. 2010.	Berlin[2]
1:41.01		David Rudisha (KEN)	29. 8. 2010.	Rieti[2]
1:40.91		David Rudisha (KEN)	9. 8. 2012.	London[3]

j – vrijeme postignuto na 880 jardi i ratificirano kao rekord na 800 m
+ – vrijeme izmjereno u okviru duže utrke

Od 1981. IAAF je prihvatio elektroničko mjerenje vremena do stotinke sekunde za sve discipline do 10.000 m (uključujući i nju).^[1] Stoga je rekord Sebastiana Coea 1:42.4 iz te godine prilagođen na 1:42.33.

Žene

Prvi svjetski rekord na 800 m za žene priznat je od Svjetske federacije ženskih sportova (FSFI) 1922.^[4] Ova federacija je 1936. ušla u sastav IAAF-a i prestala postojati kao samostalna organizacija.

Do 21. juna 2009. ratificirano je 29 svjetskih rekorda u ovoj disciplini.^[4]

Vrijeme	Elektroničko vrijeme	Takmičarka	Datum	Mjesto
2:30.4 +		Georgette Lenoir (FRA)	20. 8. 1922.	Pariz[4]
2:26.6 j		Mary Lines (UK)	30. 8. 1922.	London[4]
2:23.8		Lina Radke (NJE)	7. 8. 1927.	Wrocław[4]
2:20.4		Inga Gentzel (ŠVE)	16. 6. 1928.	Stockholm[4]
2:19.6		Lina Radke (NJE)	1. 7. 1928.	Brzeg[4]
2:16.8		Lina Radke (NJE)	2. 8. 1928.	Amsterdam[4]
2:15.9		Anna Larsson (ŠVE)	28. 8. 1944.	Stockholm[4]
2:14.8		Anna Larsson (ŠVE)	19. 8. 1945.	Helsingborg[4]
2:13.8		Anna Larsson (ŠVE)	30. 8. 1945.	Stockholm[4]
2:13.0		Jevdokija Vasiljeva (SSSR)	17. 7. 1950.	Moskva[4]
2:12.2		Valentina Pomogajeva (SSSR)	26. 7. 1951.	Moskva[4]
2:12.0		Nina Otkaljenko (SSSR)	26. 8. 1951.	Minsk[4]
2:08.5		Nina Otkaljenko (SSSR)	15. 6. 1952.	Kijev[4]
2:07.3		Nina Otkaljenko (SSSR)	27. 8. 1953.	Moskva[4]
2:06.6		Nina Otkaljenko (SSSR)	16. 9. 1954.	Kijev[4]
2:05.0		Nina Otkaljenko (SSSR)	24. 9. 1955.	Zagreb[4]
2:04.3		Ljudmila Ševcova (SSSR)	3. 7. 1960.	Moskva[4]
2:04.3	2:04.50	Ljudmila Ševcova (SSSR)	7. 9. 1960.	Rim[4]
2:01.2 +		Dixie Willis (AUS)	3. 3. 1962.	Perth[4]
2:01.1		Ann Packer (UK)	20. 10. 1964.	Tokyo[4]
2:01.0		Judy Pollock (AUS)	28. 6. 1967.	Helsinki[4]
2:00.5		Vera Nikolić (JUG)	20. 7. 1968.	London[4]
1:58.5	1:58.45	Hildegard Falck (Z NJE)	11. 7. 1971.	Stuttgart[4]
1:57.5	1:57.48	Svetla Zlateva (BUG)	24. 8. 1973.	Atina[4]
1:56.0		Valentina Gerasimova (SSSR)	12. 6. 1976.	Kijev[4]
1:54.9	1:54.94	Tatjana Kazankina (SSSR)	26. 7. 1976.	Montréal[4]
1:54.9	1:54.85	Nadežda Olizarenko (SSSR)	12. 6. 1980.	Moskva[4]
1:53.5	1:53.43	Nadežda Olizarenko (SSSR)	27. 7. 1980.	Moskva[4]
1:53.28		Jarmila Kratochvílová (ČSSR)	26. 7. 1983.	München[4]

j – vrijeme postignuto na 880 jardi i ratificirano kao rekord na 800 m
+ – vrijeme izmjereno u okviru duže utrke

Od 1981. IAAF je prihvatio elektroničko mjerenje vremena do stotinke sekunde za sve discipline do 10.000 m (uključujući i nju).^[4] Stoga je rekord Nadežde Olizarenko 1:53.5 iz te godine prilagođen na 1:53.43.