Srpska demokratska stranka

bosanskohercegovačka politička stranka From Wikipedia, the free encyclopedia

Srpska demokratska stranka
Remove ads

Srpska demokratska stranka (ćir. Српска демократска странка), skraćeno SDS (ćir. СДС), jest bosanskohercegovačka politička stranka osnovana 12. jula 1990. sa sjedištem na Palama, Istočno Sarajevo.

Kratke činjenice Srpska demokratska stranka Volja naroda, Skraćenica ...

Stranka je pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država zbog "neuspjeha u hapšenju i predaji osumnjičenih za ratne zločine međunarodnom tribunalu". Sankcije zabranjuju bilo kakav transfer sredstava i materijala iz Sjedinjenih Američkih Država SDS-u i obrnuto.[9][10] Stranka se nalazi na spisku posebno određenih državljana i blokiranih osoba od strane američkog Ureda za kontrolu strane imovine.[11] Kako bi izbjegli sankcije, zvaničnici SDS-a osnovali su zaseban pravni subjekt pod nazivom SDS – Volja naroda (ćir. СДС - Воља народа) u 2020.

Remove ads

Historija

Osnivanje

Osnivanje stranke počinje u SR Hrvatskoj, gdje se angažuje Jovan Rašković, koji je radio kao psihijatar u Splitu. Pored toga, postojali su odbori u SR Sloveniji i SR Srbiji. Kasnije će se u maju 1990, na teritoriji SR Bosne i Hercegovine (SRBiH), osnovati Inicijativni odbor stranke. Kao vođa stranke profilisao se u početku Vladimir Srebrov (pravo ime Milan Nikolić). Dana 28. juna 1990 održana je obnoviteljska skupština kulturnog udruženja "Prosvjeta" koju su pokrenuli profesor filozofije Aleksa Buha i književnik Vladimir Nastić. Veliki utjecaj u organizivanju stranke imalu su profesori Milorad Ekmečić i Nikola Koljević. Akademik Dobrica Ćosić ponudio je obojici da budu glavni agitatori stranke, poput Raškovića u Hrvatskoj. Radovan Karadžić je po profesiji bio psihijatar kao i Rašković.

Karadžić je radio tada u pokretu "Zelenih". U početku Karadžić nije pokazivao interes u organizaciji stranke ali se smatra da je akademik Ćosić imao znatan utjecaj na promijenu mišljenja. Pored toga, radilo se pridobijanju Nenada Kecmanovića, koji je odbio pristupanje SDS-u te se priključio Savezu reformnih snaga Jugoslavije (SRSJ), stranci Ante Markovića. Nakon što je Stranka demokratske akcije (SDA) bila već formirana Karadžić poziva Aliju Izetbegovića na sastanak, a na zakazanom sastanku pojavio se i Muhamed Čengić, s namjerom da ponudi koaliciju SDA i SDS-a. SDS je otvoreno pozivao na rušenje komunizma. Kasnije će na sastanku Izvršnog odbora "Prosvjete" Koljević, Ekmečić i dr. izvršiti pritisak na Srebrova da mjesto ustupi Karadžiću uz argument "da je veliki Srbin iz četničke porodice".[12] Naime, Karadžićev otac, Vuko,[13][14] je bio četnik, tj. pripadnik desničarske vojske vlade Kraljevine Jugoslavije u egzilu tokom Drugog svjetskog rata i bio je zatvoren od strane poslijeratnog komunističkog režima tokom većeg dijela njegovog djetinjstva.[15] Srebrov je kasnije organizovao omladinsko krilo "Mlada Bosna", koja je trebala biti udarna pesnica stranke. Izjave Srebrova poput "neću da budem lider, već samo buntovnik svog naroda u BiH" prikazivalo je Karadžića kao politički umjerenijeg. Kasnije će Srebrov, pod utiskom da je iskorišten, prepustiti svoje mjesto u stranci Karadžiću.[16]

Nakon konsultacija s Beogradom, Karadžić organizuje, uz prisustvo Raškovića (SDS Hrvatske) i historičara Rastislava Petrovića veliki miting u Banja Luci uz slogan "BiH u Jugoslaviji". Okupljenima su se obratili parolama: "Tući ćemo se pošteno", "Srpski narod ima pravo na svoju državu", "Niko nas ne može odvojiti od Jugoslavije".[17]

Radovan Karadžić 12. jula 1990. službeno osniva Srpsku demokratsku stranku u Bosni i Hercegovini. Stranka je imala za cilj ujedinjenje srpske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao što je to učinila Srpska demokratska stranka Jovana Raškovića sa Srbima u Hrvatskoj, i ostanak u SFR Jugoslaviji (kao "Treća Jugoslavija" sa Srbijom i Crnom Gorom ), u slučaju proglašenja nezavisnosti tih republika od federacije.[18]

Prijeratni period

Tokom septembra 1991, SDS je počeo osnivati razne "Srpske autonomne oblasti" širom Bosne i Hercegovine. Nakon što je Skupština SR Bosne i Hercegovine glasala za Memorandum o suverenitetu 15. oktobra 1991, srpski poslanici konstituirali su srpski blok od ukupno 83 poslanika (pretežno iz SDS-a, Srpskog pokreta obnove, Socijaldemokratske partije i Saveza reformskih snaga Jugoslavije), te donijeli Odluku o osnivanju Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini 24. oktobra 1991. u Sarajevu, kako bi isključivo predstavljala Srbe u Bosni i Hercegovini. Sljedećeg mjeseca, Srbi u BiH su održali pebiscit koji je rezultirao ogromnom većinom glasova za ostanak u zajedničkoj državi Jugoslaviji. U decembru 1991, rukovodstvo SDS-a sastavilo je strogo povjerljivi dokument pod nazivom "Za organizaciju i djelovanje organa srpske nacije u Bosni i Hercegovini u vanrednim okolnostima". Ovo je bio centralizirani program preuzimanja svake općine u zemlji sa većinskim srpskim stanovništvom, stvaranjem vlade u sjeni i paravladinih struktura putem raznih "kriznih štabova", te pripremom naroda za preuzimanje u koordinaciji s Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA).[19]

Usvajanjem Memoranduma o suverenitetu, Bosna i Hercegovina se obavezala održati referendum o nezavisnosti 29. februara i 1. marta 1992. Prije toga, Skupština srpskog naroda u BiH (kasnije Narodna skupština Republike Srpske, NSRS) usvojila je 9. januara Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, federalne jedinice u sastavu Jugoslavije. Kasnije će biti preimenovana u Republika Srpska.

Ratni period

Glavni članak: Rat u Bosni i Hercegovini

Poslijeratni period

Poslije rata u Bosni i Hercegovini, SDS je postala jedna od vodećih stranaka u Republici Srpskoj. Poslije općih izbora 1998, na čelu sa Draganom Kalinićem SDS odlazi u opoziciju.[20] Na vlast se privremeno vraća nakon izbora 2000. i 2002. Nakon općih izbora 2006, na čelu sa Draganom Čavićem, SDS se vraća u opoziciju i tamo ostaje. Čavićev SDS se djelimično distancirao od prošlosti svoje stranke, tako da je 2004. priznao genocid počinjen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici.[21]

Na općim izborima 2006. SDS je izgubio status vodeće stranke u Republici Srpskoj i glavne srpske stranke u Bosni i Hercegovini, u korist Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), kojeg predvodi Milorad Dodik.[22] Uprkos manjim dobicima na izborima 2010. i 2014, stranka je do 2018. pala na ispod 20% mandata u NSRS, što je najniži broj poslaničkih mjesta u njenoj historiji.

Remove ads

Ideologija

Historijski gledano, stranka je imala snažnu ultranacionalističku, separatističku i islamofobnu ideologiju.[7][23] Stranka je nekoliko godina nakon rata promijenila stavove sa krajnje desnice na umjerenije konzervativne, a neki od tih stavova čak idu u korist cijele Bosne i Hercegovine, a ne samo Republike Srpske, a možda je jedan od najvećih promotora tog pristupa i jedan od visokih stranačkih zvaničnika, Dragan Mektić.

Remove ads

Spisak predsjednika

Više informacija #, Predsjednik ...

Izbori

Također pogledajte

Literatura

  • Hadžifejzović, Senad (2002). Rat uživo. Ljubljana: Mladinska knjiga. ISBN 9958-9852-0-9. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Alibabić, Munir (2014). Tajni rat za Bosnu i Hercegovinu između SDB BiH i KOS-a JNA. Sarajevo: samizdat. ISBN 978-9958-0321-0-3. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)

Reference

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads
Remove ads