Starogrčki jezik

Starogrčki jezik obuhvata oblike grčkog jezika, koji se koristio u antičkoj Grčkoj i drevnom svijetu iz cijelog perioda od 9. stoljeća p.n.e. do 6. stoljeća nove ere. Često se grubo dijeli u:

• arhajski period (9. do 6. stoljeća p.n.e.),
• klasični period (5. i 4. stoljeća prije naše ere) i
• helenistički period (3. stoljeće p.n.e. do 6. stoljeća nove ere).

Starogrčki jezik Ἑλληνική/Hellēnikḗ
Države govorenja
Jezička porodica	Starogrčki jezik
Jezički kod
ISO 639-2 / 5	grc
ISO 639-3	grc
Glottolog
ELP	Starogrčki jezik
Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Početak Homerove Odiseje

Antička Grčka

Dijalekti starogrčkog jezika
1 − 4: Eolski
5: Jonski i 6: Atički
7 − 14: Dorski
15 −18: Sjeverozapadni
19 − 21: Arkado-kiparski

Zastario je u drugom mileniju p.n.e., u odnosu na mikenskom grčkom.^[1][2]

Jezik helenističke faze je poznat kao Koine (zajednički). Koine se smatrao na kao njegova posebna historijski faza, iako je u svom najranijem obliku jako ličio na atički grčki i na svoj najnoviji oblik koji se približava srednjevjekovnom grčkom. Prije Koine perioda, grčki jezik klasičnih i ranijih razdoblja uključuje nekoliko regionalnih dijalekata.

Starogrčki je jezik su promovirali Homer i klasični atenski historičari, dramskih pisci, starogrčki filozofi. To je doprinijelo pojavi mnogo riječi na germanskom i latinskom, a zatim i slavenskom rječniku i bio je standardni predmet studija u obrazovnim institucijama zapadnog svijeta od renesanse. U historiji Srednjevjekovne Bosne i današnje Bosne i Hercegovine, logično je što se i u suvremenom bosanskom jeziku javlja mnoštvo tuđica grčkog porijekla (grekizama). To se osobito odnosi na komunikacije u prirodnim i društvenim naukama, a nisu rijetke ni u svakodnevnom govoru.

Morfologija

Ostrakon po imenu Kimon, Stoa od Attalosa

Također pogledajte

• Antička Grčka
• Grčki jezik