Thermus aquaticus
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Thermus aquaticus je vrsta bakterija koje podnose visoke temperature i jedna je od nekoliko termofilnih bakterija iz grupe Deinococcus–Thermus. Ona je izvor toplotno-otpornog enzima Taq DNK polimeraze, jednog od najznačajnijih enzima u molekularnoj biologiji. To je zato što je ključna u polimeraznoj lančanoj reakciji (PCR) – tehnici umnožavanja sekvenci DNK.[1][2]
Remove ads
Biologija
Thermus aquaticus uspijeva na 70 °C, ali može preživjeti i na temperaturama od 50 °C do 80 °C. Ova bakterija je hemotrof, jer za dobijanje hrane obavlja hemosintezu. Međutim, s obzirom da se njen asortiman temperatura preklapa sa rasponom fotosintetskih cijanobakterija, koje s njima dijele to idealno okruženje, ponekad dolazi do toga da žive zajedno dobijajući energiju za rast od fotosinteze.[3][4][5]
Remove ads
Morfologija
Thermus aquaticus je općenito cilindričnog oblika, s promjerom od 0.5 μm do 0,8 μm. Kraći štapić ima dužinu od 5 μm do 10 μm. Duži štapić ima dužinu koja se uveliko razlikuje, a u nekim slučajevima prelazi 200 µm. Bakterije u obliku štapića imaju tendenciju nakupljanja. Udruživanje nekoliko štapića može dovesti do stvaranja sfernih tijela u promjeru od 10 μm do 20 μm, koja se nazivaju obla tijela.
Remove ads
Historija
Kada su počela istraživanja bioloških organizama u vrućim izvorima početkom 1960-ih, naučnici su mislili da se život termofilnih bakterija ne može održati na temperaturama iznad 55 °C.[6] Uskoro je otkriveno da mnoge bakterije u različitim izvorima ne samo da preživljavaju, nego napreduju i na višim temperaturama. Godine 1969., Thomas D. Brock i Hudson Freeeze na Indiana Univerzitetu u Bloomingtonu prijavljuju vrstu termofilnih bakterija koju su nazvali Thermus aquaticus.[4] Bakterija je prvo otkrivena u geotermalnom području Donjeg gejzira u Nacionalnom parku Yellowstone, blizu glavnog Velikog gejzira (engleski: Great Fountain Geyser) i Bijelom kupolastom gejziru (White Dome Geyser),[5] a od tada je nađena u drugim sličnim termalnim vodama širom svijeta.
Enzimi T. aquaticus
T. aquaticus je bakterija koja je postala poznata kao izvor termostabilnih enzima, posebno Taq DNK polimeraze.
- Aldolaza
- Istraživanja ove krajnje termofilne bakterije koja može rasti u kulturi ćelija, usmjerila su početnu pažnju na razumijevanje kako proteinski enzimi (koji su na visokoj temperaturi normalno inaktivirani) mogu djelovati na temperaturama za termofile. Godine 1970. naučnici Freeze i Brock su objavili rad koji opisuje termostablni aldolazni enzim iz T. aquaticus.[7]
- RNK polimeraza
- Prvi polimerazni enzim, koji je izoliran iz T. aquaticus 1974. bila je DNK-zavisna RNK polimeraza,[8] used in the process of transcription.
- Taq I restrikcijski enzim
Većina molekularnih biologa je vjerovatno postala svjesna postojanja bakterije Thermus aquaticus tokom kasnih 1970-im ili početkom 1980-ih, zbog izolacije korisnih endonukleaznih restriktaza iz ovog organizma. Upotreba izraza Taq koji se odnosi na Thermus aquaticus pojavila se u Konvenciji davanja kratkih imena restrikcijskim enzimima, kao što su Sal i Hin, izvedeni iz roda i vrste izvornog organizma.[9]
- DNK polimeraza (Taq pol)
- DNK polymeraza je i Thermus aquaticus, a izdvojena je 1976.[10] Prvi napredak u ovom pravcu je bilo utvrđivanje termostabilnosti (optimum 80°C) DNK polimeraze, koja je izdvojena u čistom obliku (slobodnu od ostalih enzimskih kontaminanata) kada je DNK polimeraza dobijena iz ostalih izvora. Kasnije su Kary Mullis i drugi istraživači iz Cetus korporacije otkrili da bi se mogla upotrijebitri polimeraznoj lančanoj reakciji (PCR) – procesu za umnožavanje kratkih segmenata DNK,[11] uklanjajući potrebu za dodavanje enzima nakon svakog ciklusa termo-denaturacuje DNK. Enzim je također i molekularno kloniran, DNK sekvenciran, izmijenjen (do kraćeg 'Stoffelovog fragmenta') i proizveden u velikim količinama za komercijalnu upotrebu.[12] Godine 1989., elitni časopis Science je Taq polimerazu imenovao svojom molekulom godine ("Molecule of the Year").[13] Kary Mullis[14] je naučnik koji ju je otkrio, i dobio je Nobelovu nagradu za hemiju za rad istraživanju PCR.
- Ostali enzimi
- Visoki optimum temperature za Thermus aquaticus postigli su istraživači proučavanjem reakcija pod uslovima u kojima drugi enzimi gube aktivnost. Ostali enzimi koji su izdvojeni iz ovog organizma su:
- DNK ligaza,
- alkalna fosfataza,
- NADH oksidaza,
- izocitrat dehidrogenaza,
- amilomaltaza i
- fruktoza1,6-disfosfat-zavisni L-laktat dehidrogenaza.
Remove ads
Kontroverze
Komercijalna upotreba enzima Thermus aquaticus nije ostala bez kontroverzi. Nakon Brockovih istraživanja, uzorci organizma su pohranjeni u Kolekciji smeričkog tipa kulture, javnom spremištu. Drugi naučnici, zajedno sa onima iz Cetus korporacije su je dobili odatle. Kako je komercijalne mogućnosti Taq polimeraze postale očigledne 1990-ih,[15] National Park Service je označio njegovu upotrebu kao izuzetno korisnu.[16] Istraživači koji rade u nacionalnim parkovima sada traže da potpišu sporazum o "diobi koristi", koji će poslati dio kasnije dobiti natrag u park servis.
Remove ads
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads