Timulin

Timulin (timusni faktor, stari naziv serumski timusni faktor) je nonapeptid proizveden od dvije različite epitelne populacije u timusu, koje je prvi opisao Bach 1977.^[1] Za biološku aktivnost, potreban mu je cink. Njegova peptidna sekvenca je H-Pyr-Ala-Lys-Ser-Gln-Gly-Gly-Ser-Asn-OH.

Timulin
Općenito
Hemijski spoj	Timulin
Druga imena	IUPAC ime: L-Piroglutamil-L-alanil-L-lizil-L-seryl-L-glutaminil-glicil-glicil-L-seril-L-asparagin
Molekularna formula	C33H54N12O15
CAS registarski broj	63958-90-7
Osobine1
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Vjeruje se da je hormon uključen u diferencijaciju T-ćelija i pojačavanje djelovanja T– i NK-ćelija.^[1] Pored ovog prilično parakrinog ili auto-organskog djelovanja na timus-ovisni dio imunskog sistema, čini se da timulin ima i neuroendokrine efekte. Postoje dvosmjerne interakcije između timusnog epitela i osi hipotalamus – hipofiza (naprimjer, timulin slijedi cirkadijski ritam, a fiziološki povišene razine ACTH pozitivno koreliraju s razinama timulina u plazmi i obrnuto.^[2]).

Nedavno je fokus bio na ulozi timulina kao efektora na proupalne medijatore/ citokine. Utvrđeno je da peptidni analog timulina (PAT) ima analgetske efekte u višim koncentracijama, a posebno neuroprotektivne protivupalne efekte u CNS-u.^[3] Izgleda da su za ovaj efekat astrociti meta timulina. Istraživači se nadaju da će uz pomoć analoga timulina razviti lijekove koji sprečavaju upalne procese povezane sa neurodegenerativnim bolestima, pa čak i reumatizam.

Štaviše, timulin je povezan sa poremećajem anorexia nervosa.^[4]

Također pogledajte

• Hormon