Uschi Disl

Ursula (Uschi) Disl, rođena 15. novembra 1970. u Bad Tölzu, tada u Zapadnoj Njemačkoj, je nekadašnja zapadnonjemačka i njemačka biatlonka. Disl je jedna od najuspješnijih njemačkih biatlonki, dvostruka je osvajačica zlatne olimpijske medalje i osmostruka svjetska prvakinja. Po broju osvojenih zlatnih medalja na Svjetskim prvenstvima je na četvrtom mjestu iza Magdalene Neuner, Jelene Golovine i Petre Behle, dok je prva sa ukupno osvojenih 19 medalja.

Uschi Disl
Lični podaci
Puno ime	Uschi Disl
Državljanstvo	Njemačka
Rođenje	(1970-11-15) 15. novembar 1970 (54 godine) Bad Tölz, Zapadna Njemačka
Karijera
Klub	SC Moosham
Status	neaktivna
Olimpijske igre
Nastupi (b.)	5 (1992, 1994, 1998, 2002, 2006)
Medalje (b.)	9 (2 zlatne)
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)	15 (1991, 1992, 1993, 1994, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003, 2004, 2005)
Medalje (b.)	18 (8 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)	1988/89
Pojedinačne pobjede (b.)[I]	30[a]
Timske pobjede[II]	20
Plasman (b.)[III]	2. (1995/96, 1996/97, 1997/98) Poj.: 1. (1996/97, 1998/99) Spr.: 1. (1996/97) Pot.: 2. (1997/98) Mas.: 2. (1998/99, 2003/04)
Medalje Olimpijske igre ZOI 1992. štafeta ZOI 1994. 15 km ZOI 1994. štafeta ZOI 1998. 15 km ZOI 1998. 7,5 km ZOI 1998. štafeta ZOI 2002. 7,5 km ZOI 2002. štafeta ZOI 2006. masovni start Svjetsko prvenstvo u biatlonu SP 1991. štafeta SP 1992. ekipno SP 1995. 15 km SP 1995. 7,5 km SP 1995. štafeta SP 1995. ekipno SP 1996. štafeta SP 1996. ekipno SP 1997. štafeta SP 1999. štafeta SP 2000. potjera SP 2000. štafeta SP 2001. 7,5 km SP 2001. štafeta SP 2003. štafeta SP 2005. 7,5 km SP 2005. potjera SP 2005. štafeta SP 2005. mj. štafeta Takmičenje 1. 2. 3. Olimpijske igre 2 4 3 Svjetska prvenstva u biatlonu 8 8 3
Fusnote
Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede. Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda. Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
Službeni rezultati IBU | Olympedia | FIS

Biografija

U sezoni 1986/87. Uschi Disl je sa skijaškog trčanja prešla na biatlon. Tri godine kasnije je u finskom Sodankylä na Juniorskom prvenstvu svijeta 1990. osvojila zlatnu medalju u timskom takmičenju.

Karijera

Olimpijske igre

Olimpijske igre	Poj.	Spr.	Pot.	Šta.	Mas.
Albertville 1992. (Biatlon)	24	11	-	2	-
Lillehammer 1994. (Biatlon)	3	13	-	2	-
Nagano 1998. (Biatlon)	3	2	-	1	-
Salt Lake City 2002. (Biatlon)	12	2	9	1	-
Torino 2006. (Biatlon)	12	34	10	-	3

Uschi Disl je pet puta nastupila na Zimskim olimpijskim igrama: ZOI 1992, ZOI 1994, ZOI 1998, ZOI 2002 i ZOI 2006. Na prvom nastupu osvojila je srebrnu medalju u štafeti sa Petrom Behle i Antje Harvey sa zaostatkom od 23 sekunde za francuskom štafetom.^[1][2] U drugom nastupu dvije godine kasnije, ponovo je osvojila srebrnu medalju u štafeti sa Petrom Behle, Simone Greiner-Petter-Memm i Antje Harvey zaostavši gotovo četiri minute iza ruske štafete.^[3][4] Tek na trećem nastupu u štafeti 1998. sa Petrom Behle, Martinom Zellner i Katrin Apel osvojila je prvu zlatnu medalju, sa dva promašaja više nego ruska štafeta u sastavu Olga Melnik, Galina Kukljeva, Albina Ahatova i Olga Romasko, ali sa 12 sekundi prednosti.^[5][6] Uspjeh je ponovila u štafeti 2002. u američkom Salt Lake Cityju, zajedno sa Katrin Apel, Andreom Henkel i Kati Wilhelm, kada su ubjedljivo pobjedile norvešku štafetu.^[7] U pojedinačnim utrkama osvojila je dvije srebrne i tri bronzane medalje. U sprintu 1999. sa zaostatkom od samo 0,7 sekundi iza Ruskinje Galine Kukljeve, te u sprintu 2002. zaostavši sa jednim promašajem iza Kati Wilhelm 15,6 sekundi. Bronzane medalje osvojila je u pojedinačnim utrkama 1994. i 1998, te u utrci u disciplini masovni start 2006, koja je te godine prvi put bila na programu olimpijskih igara u italijanskom Torinu.^[8] Po broju osvojenih medalja sa devet (2 zlatne, četiri srebrne i tri bronzane) najuspješnija je biatlonka svih vremena, a po broju osvojenih zlatnih medalja je četvrta.

Svjetska prvenstva

Svjetsko prvenstvo	Poj.	Spr.	Pot.	Mas.	Šta.	MŠ.	Eki.
Lahti 1991.	8	5	-	-	3	-	4
Novosibirsk 1992.	-	-	-	-	-	-	1
Borovec 1993.	8	34	-	-	4	-	8
Canmore 1994.	-	-	-	-	4	-	-
Antholz 1995.	2	2	-	-	1	-	2
Ruhpolding 1996.	27	35	-	-	1	-	1
Osrblie 1997.	13	13	4	-	1	-	-
Pokljuka 1998. Hochfilzen 1998.	-	-	15	-	-	-	-
Kontiolahti 1999. Oslo 1999.	9	34	11	7	1	-	-
Oslo 2000. Lahti 2000.	8	7	2	8	2	-	-
Pokljuka 2001.	11	2	11	24	2	-	-
Oslo 2002.	-	-	-	5	-	-	-
Hanti-Mansijsk 2003.	-	34	13	21	3	-	-
Oberhof 2004.	-	-	-	9	-	-	-
Hochfilzen 2005.[b]	34	1	1	10	2	3	-

Disl je nastupila na petnaest Svjetskih prvenstava od SP 1991. do SP 2005, te je sa osam zlatnih, osam srebrnih i tri bronzane medalje, treća najuspješnija njemačka biatlonka po broju osvojenih medalja, a četvrta u svjetskoj konkurenciji. Od osam zlatnih medalja, četiri je osvojila u štafeti: Na SP 1995. sa Petrom Behle, Antje Harvey i Simone Greiner-Petter-Memm, SP 1996., SP 1997. sa Petrom Behle, Katrin Apel i Simone Greiner-Petter-Memm i na SP 1997. sa Simone Greiner-Petter-Memm, Katrin Apel i Martinom Zellner. U timskim utrkama pobijedila je SP 1992. sa Petrom Bauer, Petrom Behle i Ingom Kesper; te na SP 1996. sa Petrom Behle, Simone Greiner-Petter-Memm i Katrin Apel. Na prvom nastupu na SP 1991. u finskom Lahtiju, najbolji joj je plasman bilo 5-o mjesto u utrci sprinta, dok je u štafeti sa Kerstin Moring i Antje Misersky osvojila bronzanu medalju.

Najbolje rezultate ostvarila je na završetku karijere, osvajanjem dvije zlatne, jedne srebrne i jedne bronzane medalje na SP 2015. u austrijskom Hochfilzenu, kada je bila najuspješnija biatlonka, slično kao i na SP 1995. u italijanskom Antholzu (jedna zlatna, tri srebrne) i na SP 1996. u njemačkom Ruhpoldingu sa dvije zlatne medalje.

Svjetski kup

Plasman u Svjetskom kupu
1988/89	1990/91	1991/92	1992/93	1993/94	1994/95	1995/96	1996/97	1997/98	1998/99	1999/00	2000/01	2001/02	2002/03	2003/04	2004/05	2005/06
-	4	5	16	4	3	2	2	2	3	8	6	3	7	4	5	5

Prvi nastup u takmičenjima Svjetskog kupa u biatlonu Disl je imala u sezoni SK 1988/89 u njemačkom Ruhpoldingu 26. januara 1989. kada je u utrci na 15 km osvojila 26-o mjesto. Sličan rezultat ostvarila je dva dana kasnije osvojivši 29-o mjesto u utrci na 7,5 km. Ukupno je nastupala 17 godina u Svjetskom kupu, a aktivno se prestala baviti u sezoni SK 2005/06. Pobijedila je ukupno 30 puta u pojedinačnim utrkama, a 20 puta je pobijedila u utrkama štafeta. Prvu pobjedu zabilježila je u francuskom Albertvillu 15. decembra 1990. pobijedivši u utrci sprinta, a dan kasnije sa Kerstin Moring i Antje Harvey pobijedila je u štafeti. Te je sezone u ukupnom plasmanu sa 174 boda osvojila četvrto mjesto, sa samo četiri boda manja nego Norvežanka Anne Elvebakk. Najbolje rezultate ostvarila je plasmanom na drugo mjesto u ukupnom plasmanu u sezonama SK 1995/96, sa četiri pobjede, SK 1996/97, sa tri pobjede i samo bodom manje nego pobjednica Magdalena Forsberg, te SK 1997/98, sa tri pobjede. U sezoni SK 1998/99, sa četiri pobjede osvojila je treće mjesto. Najuspješnija sezona sa najviše pobjeda bila joj je SK 2004/05 sa ukupno pet pobjeda u pojedinačnim utrkama.

Prestanak karijere

Nagrade

Napomene

1. Tačan broj pobjeda nije poznat jer nedostaju podaci za sezone 1985/86, 1986/87. i 1989/90.
2. Utrka u mješovitoj štafeti održana je u Hanti-Mansijsku 20. marta.