Zrak

Zrak je naziv za mješavinu plinova koji tvore Zemljinu atmosferu. Zemlja svojom privlačnom silom (gravitacijom) privlači sva tijela pa i zrak. Ta je sila najjača u blizini Zemljine površine pa je zrak najgušći u nižim slojevima atmosfere. S povećanjem udaljenosti od Zemljine površine smanjuje se privlačna sila Zemlje i zrak postaje sve rjeđi.^[1]

Hemijski sastav zraka

Čisti zrak je bezbojna i prozirna smjesa plinova, bez mirisa, male gustoće. Gustoća zraka smanjuje se porastom temperature pa se lakši topliji zrak diže u više slojeve atmosfere. Zbog razlike u gustoći zrak neprestano kruži u prirodi.^[1]

Volumni udio pojedinih plinova u zraku je:^[1][2]

• 78% dušik (N₂)
• 20,9% kisik (O₂)
• 0,9% argon (Ar)
• 0,03% ugljik-dioksid (CO₂)

Pojedini sastojci zraka se neprestano izmjenjuju između atmosfere i Zemljine površine. Tako se kisik, dušik i ugljikov dioksid troše i oslobađaju u različitim procesima koji se odvijaju u prirodi. Velike količine kisika aerobni organizmi troše za disanje, a pritom oslobađaju ugljikov dioksid. Autotrofni organizmi (kao cijanobakterije, alge i biljke) pri fotosintezi troše ugljikov dioksid, a oslobađaju kisik.^[1]

U sastav zraka osim plinova ulaze i raspršene čvrste i tekuće čestice čija su posljedica nastajanje magle i dima.^[1][2]

U zraku se nalaze i sljedeći elementi u tragovima:

• Neon (Ne)
• Helij (He)
• Kripton (Kr)
• Sumpor-dioksid (SO₂)
• Metan (CH₄)
• Vodik (H₂)
• Dušik-suboksid (N₂O)
• Ksenon (Xe)
• Ozon (O₃)
• Dušik-dioksid (NO₂)
• Jod (I₂)
• Ugljik-monoksid (CO)
• Amonijak (NH₃)

Neke čestice koje se nalaze u zraku, ukoliko ih je prisutna dovoljna količina, čovjek može osjetiti kao ugodan ili neugodan miris. Osobe mogu reagirati na mirise promjenom raspoloženja. Upotrebom eteričnih ulja može se poticati određena raspoloženja, npr. smirivanje ili poticanje aktivnosti. Ulje lavande često se povezuje s osjećajem smirenosti. S druge strane, ulje limuna stimulirat će i buditi organizma. Ulje čajevca i paprene metvice preporučuju se kao sredstva koja će smanjiti količinu mikroorganizma u zraku: virusa, bakterija i gljivica. Različiti su načini na koji se preporučuje da te čestice dođu u zrak, a najčešće je to isparavanjem iz difuzora ili raspršivača.^[2]