Ćelijska proliferacija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Proliferacija ćelija je proces kojim ćelija raste i dijeli se, dajući dvije nove ćerke ćelije.[1][2][3][4] Proliferacija ćelija dovodi do eksponencijalnog povećanja broja ćelija i stoga je brzi mehanizam rasta tkiva. Proliferacija ćelija zahtijeva da se istovremeno pojave i rast ćelija i ćelijska dioba, tako da prosječna veličina ćelija ostaje konstantna u populaciji. Podjela ćelija može se dogoditi bez rasta ćelije, stvarajući mnogo progresivno manjih ćelija (kao u diobi zigota, dok se rast može dogoditi bez ćelijske diobe, da bi nastala jedna veća ćelija (kao u rastu neurona). Dakle, ćelijska proliferacija nije sinonim ni za rast ćelije ni za dijeljenje ćelija, uprkos činjenici da se ti termini ponekad koriste naizmjenično.[5]
Matične ćelije prolaze kroz ćelijsku proliferaciju, kako bi proizvele proliferirajuće ćelije kćerke koje se pojačavaju „tranzitom“ i koje se kasnije diferenciraju za konstrukciju tkiva tokom normalnog razvoja i rast tkiva, tokom regeneracije tkiva nakon zarastanja rane ili kod karcinoma.
Ukupan broj ćelija u populaciji određen je stopom proliferacije ćelija umanjenom za stopu ćelijske smrti.
Veličina ćelije ovisi i o rastu i o dijeljenju ćelija, s nesrazmjernim povećanjem brzine rasta ćelija što dovodi do stvaranja većih ćelija i nesrazmjernim povećanjem brzine ćelijske diobe što dovodi do stvaranja mnogih manjih ćelija. Proliferacija ćelija obično uključuje uravnotežen rast ćelija i stopu ćelijske diobe, koji održavaju približno konstantnu veličinu ćelija u eksponencijalno proliferirajućoj populaciji ćelija. Do proliferacije ćelija dolazi kombiniranjem rasta ćelija s pravilnim G1– S-faza – M – G2 fazama ćelijskog ciklusa, da bi se proizvelo mnogo diploidnih potomačkih ćelija.
U jednoćelijskim organizmima proliferacija ćelija uglavnom odgovara na dostupnost hranjivih sastojaka u okolini (ili laboratorijski medij za rast).
U višećelijskim organizmima, proces razmnožavanja ćelija strogo se kontrolira pomoću regulacije gena mreže kodirane u genomu, a izvršavaju je uglavnom transkripcijski faktori, uključujući one koji su regulirani transdukcijom signala puteva koje izazivaju faktori rasta tokom ćelijskih komunikacija u razvoju.[4] Pored toga, unos hranljivih sastojaka u životinje može inducirati cirkulišuće hormone iz porodice Insulin / IGF-1, koji se takođe smatraju faktorima rasta, i koja funkcionira za promicanje proliferacije ćelija u ćelijama u tijelu koje su sposobne za to.
Nekontrolirana proliferacija ćelija dovodi do povećane stope proliferacije ili neuspjeha ćelija da zaustave svoju proliferaciju u normalno vrijeme, pa je uzrok karcinoma.