Jutta Kaiserowa

From Wikipedia, the free encyclopedia

Remove ads

Jutta Kaiserowa, teke: Juta Kaiserowa[1] a Juta Kajzerowa[2], nim. Jutta Kaiser (* 1940[3]) jo dolnoserbska žurnalistka, reportarka, spisowaśelka, publicistka a kulturna procowarka, kótaraž dłujke lěta jo źěłała pla serbskego radija. Wóna bydli w Górach.

W serbskej redakciji radija DDR w Chóśebuzu Jutta Kaiserowa jo chopiła źěłaś w 1962, a wóstała tam až do lěta 2000 [4].

W 1977 Jutta Kaiserowa jo dostała cesne znamuško Domowiny[5], a w 2010 myto Domowiny[6][7].

Remove ads

Publikacije

  • 1993: Rědny flack našeje domownje - Lipje, [w:] Pěšy, z cołnom, po kolasach. Drobna proza wo Dolnej Łužycy, wuběrał a zestajał Beno Pětška, Budyšyn, b. 137-158
  • 2008: Ze žywjenja na lanźe: pratyjarje wulicuju, wudała Jutta Kaiserowa; tam teke jeje teksty: Gola a gola - to njejo to samske, b. 12-13; Zakazane gódowne wjasele, b. 47; Z glicku a niśu »molowane«, b. 179-182
  • 2017: Ducy pó domowni. Spomnjeńki reportarki, Budyšyn

Knigły k słuchanju

  • 2010 - Ze žywjenja na lanźe. Pratyjarje wulicujo (režija: Jutta Kaiserowa)
  • 2011 - Jurij Koch, Zasej wšo na lubosć stoj (režija: Jutta Kaiserowa)
  • 2016 - Herbert Nowak wulicujo (režija: Jutta Kaiserowa)
  • 2018 - Gaž wětšyk dujo. Mina Witkojc powěda (wuběrk a režija: Jutta Kaiserowa)
Remove ads

Nožki

Wótkaze

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads