Afganistan
država u južnoj Aziji / From Wikipedia, the free encyclopedia
Afganistan (paš. افغانستان, Afġānestān), službeno Islamski Emirat Afganistan, neobalna je višenarodna država[1] u središnjoj i jugozapadnoj Aziji. Dužina kopnene granice iznosi 5529 km.[2] Na zapadu graniči s Iranom (936 km), na sjeveru s Turkmenistanom (744 km), Uzbekistanom (137 km) i Tadžikistanom (1206 km), na sjeveroistoku s Narodnom Republikom Kinom (76 km), a na istoku i jugu s Pakistanom (2430 km).[2] Kabul je najveći i glavni grad Afganistana i u njemu živi otprilike 3,9 milijuna stanovnika.[3] Od 15. kolovoza 2021. Afganistan je de facto pod kontrolom talibana.
Islamski Emirat Afganistan افغانستان (darijski) افغانستان (paštunski) | |||||
---|---|---|---|---|---|
| |||||
Himna دا د باتورانو کور (Dā Də Bātorāno Kor) "ovo je dom hrabrih" | |||||
Položaj Afganistana | |||||
Glavni grad | Kabul | ||||
Službeni jezik | darijski i paštunski | ||||
Državni vrh | |||||
- Emir | Hibatullah Akhundzada | ||||
- Predsjednik Vlade | Hasan Akhund | ||||
Neovisnost | 19. kolovoza 1919. | ||||
Površina | 40. po veličini | ||||
- ukupno | 647.500 km2 | ||||
- % vode | 0 % | ||||
Stanovništvo | 38. po veličini | ||||
- ukupno (2002) | 28.717.213 | ||||
- gustoća | 43/km2 | ||||
Valuta | afgan (100 pula) | ||||
Pozivni broj | 93 | ||||
Vremenska zona | UTC +4:30 | ||||
Internetski nastavak | .af |
Arheolozi su na području današnjeg Afganistana pronašli dokaze ljudske prisutnosti koji datiraju iz starijeg kamenog doba. Pretpostavlja se da se urbana civilizacija na tom području pojavila između 3000. i 2000. pr. Kr. S obzirom na to da se nalazi na vrlo važnom mjestu koje povezuje kulturu Bliskog istoka sa srednjom Azijom i Indijskim potkontinentom, stoljećima je bilo dom raznim narodima i svjedok je raznih vojnih kampanja, među kojima su najistaknutije kampanje Aleksandra Velikog, Džingis-kana i zapadnih sila u moderno doba. Na tom su području Grčko-baktrijsko kraljevstvo, Kušansko Carstvo, Bijeli Huni (Heftaliti), Samanidi, Gaznavidi, Goridi, Hildžiji, Timuridi, Moguli i Durani počeli graditi snažna carstva.[4]
Politička povijest modernog Afganistana počinje 1709., kad je u Kandaharu uspostavljena dinastija Hotaki, a 1747. dolazi do uspona duranskog carstva.[1] Krajem 19. stoljeća Afganistan postaje tampon država tijekom „Velike igre“ između Britanske Indije i Ruskog Carstva. Nakon Trećeg anglo-afganistanskog rata 1919. kralj Amanullah Khan započinje zapadnu modernizaciju svoje zemlje. Članica je Ujedinjenih naroda od 1946.[5] Tijekom hladnog rata, nakon povlačenja Britanaca iz Indije 1947., SAD i Sovjetski Savez počinju širiti svoj utjecaj u Afganistanu. Godine 1978. Afganistan postaje socijalistička država, što je dovelo do Sovjetsko-afganistanskog rata između protukomunističkih islamskih gerilskih skupina i afganske komunističke vlade (pod potporom Sovjetskog Saveza), u kojem je živote izgubilo više od milijun Afganistanaca.[6] Nakon toga devedesetih je godina 20. stoljeća uslijedio Afganistanski građanski rat, uspon i pad ekstremističke talibanske vlasti i rat u Afganistanu, koji je trajao od 2001. do 2021.[7] U prosincu 2001. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda odobrilo je stvaranje Međunarodnih snaga za sigurnosnu pomoć (ISAF) radi održavanja sigurnosti u Afganistanu da bi se pomoglo vladi Hamida Karzaia.
Tri desetljeća ratovanja Afganistan su učinila jednom od najopasnijih zemalja na svijetu.[8] Dok međunarodna zajednica pokušava obnoviti tu ratom razorenu zemlju, terorističke skupine, kao što su Haqqani mreža i Hezb-e Islami Gulbuddin,[9] aktivno su uključene u svjetske pobune Talibana koje se sastoje od stotina atentata i napada bombaša samoubojica. Prema Ujedinjenim narodima te su pobune odgovorne za 80 % civilnih žrtava od 2011. do 2012. u ratu koji je trajao od 2001. do 2021.[10] Dvadesetogodišnji rat između vlade koju podržava SAD i talibana završio je talibanskom ofenzivom 2021., što je rezultiralo padom Kabula i dolaskom talibana na vlast.
Oko 42 % stanovništva Afganistana živi ispod linije apsolutnog siromaštva, što znači da njihov prihod čini manje od 1,25 američkih dolara dnevno,[11] a stopa pismenosti odraslih osoba iznosi 43 %.[12]