![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d1/Fliegenpilz-1.jpg/640px-Fliegenpilz-1.jpg&w=640&q=50)
Amanita
From Wikipedia, the free encyclopedia
Amanita (grčki: ἀμανίτης – "gljiva") ili pupavke je rod gljiva iz porodice listićarki (Agaricaceae). Na stručku imaju prstenak, dno stručka omotano je povojem, otrusina im je bijela. Rodu pripadaju najotrovnije poznate gljive: zelena pupavka (lat. Amanita phalloides, smrtno opasna), bijela pupavka (lat. Amanita verna, smrtno opasna), crvena muhara (lat. Amanita muscaria, otrovna), a od jestivih: blagva (lat. Amanita caesarea), biserka (lat. Amanita rubescens, uvjetno jestiva).[1] Gljive roda Amanita su prilično mesnate s klobukom i stručkom; listići su slobodni, a unutarnji splet listića je bilateralan; na stručku se često nalazi opnasti vjenčić; pri dnu je stručak često zadebljan i obavijen u ovoj, ostaci ovoja mogu se pronaći i na klobuku; otrusina može biti zelenkasta, ali je najčešće bijela.[2]
Amanita | |
---|---|
![]() Muhara, Amanita muscaria | |
Sistematika | |
Carstvo: | Fungi |
Koljeno: | Basidiomycota |
Razred: | Agaricomycetes |
Red: | Agaricales |
Porodica: | Amanitaceae |
Rod: | Amanita Pers. (1794) |
Raznolikost | |
Oko 600 vrsta | |
Tipična vrsta | |
Amanita muscaria | |
Sinonimi | |
Amanitopsis Roze | |
Baze podataka | |
U rod Amanita spada preko 600 vrsta gljiva (615) uključujući i neke koje su najotrovnije na svijetu. Vrste iz ovog roda su odgovorne za oko 95% smrti izazvanih trovanjem gljivama, a 50% toga izazove zelena pupavka. Najčešći toksin u ovim gljivama je α-amanitin. U ovaj rod također spadaju mnoge jestive gljive, ali miciolozi uglavnom ne podržavaju gljivare amatere da biraju ove za ljudsku upotrebu. Međutim, u nekim kulturama, lokalne jestive vrste iz ovog roda su česte na tržnicama tokom sezone rasta. Dobri primjeri za to su Amanita zambiana i druge mesnate vrste iz Srednje Afrike, Amanita basii i slične vrste u Meksiku, blagva u Europi, i Amanita chepangiana iz Jugoistočne Azije. Druge vrste se koriste za obojene umake, poput crvene Amanita jacksonii, čiji je areal od istočne Kanade do istoka Meksika. Za mnoge vrste se ne zna jesu li jestive, posebno u zemljama poput Australije gdje su mnoge gljive slabo poznate.