Belučki jezik
From Wikipedia, the free encyclopedia
Belučki jezik[1] ili beludžijski jezik[2] (ISO 639-3: bal – baločki, balučki, baludžijski, baludžski,[3] beludži,[4] beludžski;[5] belučki: بلوچی – baloči), makrojezik, sjeverozapadni odvjetak zapadnoiranskih jezika. Temeljni prirodni jezik Beludža (u Beludžistanu, Pakistanu, istočnom Iranu i južnome Afganistanu). Belučkim se govori i u dijelovima Indije, te zemljama Perzijskoga zaljeva (Oman) i Turkmeniji. Kao svojim drugim jezikom belučim jezikom govori i dio dravidskoga naroda Brahui.[6]