Bašar al-Asad
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bašar al-Asad (11. rujna 1965.) je sirijski predsjednik i tajnik sirijske frakcije Baasističke stranke.
Bašar al-Asad | |
Bašar al-Asad 2018. godine | |
predsjednik Sirije | |
---|---|
trenutačno | |
u službi od 17. srpnja 2000. | |
Prethodnik | Abdul Halim Kadam (v.d.) |
Tajnik sirijske frakcije Baasističke stranke | |
trenutačno | |
u službi od 20. lipnja 2000. | |
Prethodnik | Hafez al-Asad |
Rođenje | 11. rujna 1965. |
Politička stranka | Baasistička stranka |
Zanimanje | državnik, političar, liječnik |
Asad je diplomirao medicinu na Sveučilištu u Damasku 1988. godine, nakon čega započinje raditi kao vojni liječnik. Post-diplomski studij pohađao je u Western Eye Hospital u Londonu, gdje je specijalizirao oftalmologiju. Godine 1994. upisuje se na vojnu akademiju, a 1998. godine postao je zapovjednik sirijske okupacije Libanona. U prosincu 2000. godine oženio je Asmu al-Asad (rođ. Akras). Dva puta je izabran za predsjednika Sirije, prvi put 2000. i drugi put 2007. godine, oba puta bez suparnika. Godine 2011. izbili su prosvjedi gdje je dio prosvjednika zahtijevao reforme, no većina prosvjednika nije tražila njegovu ostavku. Većina prosvjednika odazvala se Asadovom pozivu da sudjeluje na parlamentarnim izborima u svibnju 2012. godine, dok je drugi dio, vođen Sirijskim nacionalnim vijećem pokrenulo oružanu borbu protiv njega koja je eskalirala u građanski rat. Sirijsko nacionalno vijeće (SNC) zajedno s najsnažnijom militantnom frakcijom, tzv. Slobodnom sirijskom vojskom i mnogim drugim srodnim militantnim, odnosno terorističkim, organizacijama dobivaju široku političku, financijsku i vojnu potporu NATO saveza - poglavito SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Turske, Francuske te Saudijske Arabije, Izraela, Katara, UAE-a i Kuvajta u nasilnim pokušajima svrgavanja demokratski izabranog predsjednika Asada.[1][2][3] Asad je dobio snažnu potporu Irana, Kine i Rusije i žestoku kritiku od država članica NATO-a, posebice od SAD-a, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, poglavito zbog navodne upotrebe kemijskog oružja što je dokazima i činjenicama opovrgnuto.[4][5] Velika većina sirijskog naroda u potpunosti podupire predsjednika Asada, no NATO savez i zapadni mediji stalno poriču ove važne činjenice i nastavljaju osuđivati Asada.[6][7] Tijekom 2012. godine, osnovane su Nacionalne Obrambene Snage (National Defense Forces) koje prema procjenama broje oko 100.000 dobrovoljaca obaju spolova te koje se bore za Siriju pod vodstvom predsjednika Bašara al-Asada.