Carigradska patrijaršija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ekumenska carigradska patrijarhija (grčki: Οικουμενικό Πατριαρχείο Κωνσταντινουπόλεως, latinično: Oikumenikó Patriarheío Kōnstantinoupóleōs, turski: Rum Ortodoks Patrikhanesi, neslužbeno poznat i kao Fener Rum Patrikhanesi, srpski: Васељенска патријаршија) jedna je od autokefalnih pravoslavnih crkava, a zauzima prvo mjesto u hijerarhiji pravoslavnih crkava.
Predloženo je da se ovaj članak preimenuje. (Rasprava) |
Bizantion je u početku bio episkopija potčinjena mitropolitu Herakleje u Trakiji, ali čim je taj grad, zahvaljujući caru Konstantinu (306. – 331.), postao prijestolnica carstva, drugi Rim, stekao je veliku crkvenu i političku važnost.
Jurisdikciju Carigradske patrijarhije odredili su ekumenski sabori: carigradski (381.), trećim kanonom, daje mu prvenstvo časti, poslije Rima; kalcedonski (451.), dvadeset osmim kanonom, dodaje mu eparhije Trakije, Male Azije i Ponta. U 11. stoljeću pod njegovom jurisdikcijom nalaze se ne samo bizantski Grci, nego i kršćani Sjeverne Afrike, Južne Italije i Sicilije, Male Azije, Balkanskog poluotoka, Rusije i rumunjskih zemalja.
U to vrijeme Carigradska patrijarhija imala je 600 episkopskih tronova. Latinski križari osvajaju Carigrad 1204. godine; poslije toga patrijarh premješta svoje sjedište u Niceju, gdje je ostao u prognanstvu sve do 1272. godine. Zatim Carigrad pada pod Turke 1453. godine. Taj događaj utjecao je na to da se znatno smanji crkvena važnost Carigradskog patrijarhata. Isto tako, formiranjem mjesnih autokefalnih Crkava krajem 19. stoljeća njegova se jurisdikcija sužava. Godine 1928. četrdeset i devet episkopija bilo je predato Grčkoj Crkvi. Pod sadašnju njegovu jurisdikciju ulaze Grci vjernici u Carigradu, eparhije u Turskoj, nekoliko eparhija Dodekaneza, kao i Sveta Gora (Atos).