Crohnova bolest
From Wikipedia, the free encyclopedia
Crohnova bolest, poznata i pod imenom Crohnov sindrom, regionalni enteritis i segmentalni ileitis spada u tzv. idiopatske upalne bolesti crijeva, a može zahvatiti bilo koji dio probavnog sustava od usne šupljine do anusa, te uzrokovati niz različitih simptoma. Simptomi su ponajprije abdominalna bol, proljev (koji u teškim slučajevima može sadržavati krv), povraćanje (koje može biti trajno) i mršavljenje,[1][2][3] no mogu se pojaviti i simptomi izvan probavnog sustava, poput kožnih osipa, artritisa, upale oka, umaranja i manjka koncentracije.[1] Smatra se da je Crohnova bolest uzrokovana međudjelovanjem okolišnih, imunosnih i bakterijskih čimbenika u genetski podložnih osoba.[4][5][6] Rezultat je kronična upalna bolest, pri kojoj tjelesni imunosni sustav napada probavni sustav, možda prilikom pokušaja da uništi antigene mikroba.[5][7] U prošlosti se Crohnova bolest pogrešno smatrala autoimunom bolešću, no u novije vrijeme ju stručnjaci opisuju kao bolest pretjeranog imunološkog odgovora na crijevne bakterije.[7][8][9][10][11][12]
Postoji genetska povezanost s Crohnovom bolešću, ponajprije s inačicama NOD2 gena i njegovih bjelančevina, pomoću kojeg tijelo otkriva stanične stijenke bakterija. Braća i sestre bolesnika su u povećanoj opasnosti od razvoja iste bolesti.[13] Muškarci i žene obolijevaju s podjednakom učestalošću. U pušača je vjerojatnost razvoja Crohnove bolesti dvostruko veća nego u nepušača.[14] U Sjevernoj Americi od Crohnove bolesti boluje između 400 000 i 600 000 ljudi.[15] Procjenjuje se da je prevalencija ove bolesti u sjevernoj Europi između 27–48 na 100 000 stanovnika.[16] Do početnog ispoljavanja Crohnove bolesti obično dolazi u drugom i trećem desetljeću života, a do drugog vrhunca pojavnosti dolazi između petog i sedmog desetljeća, no bolest se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi.[1] Trenutno ne postoji lijek niti kirurški zahvat kojim bi se Crohnova bolest izliječila. Liječenje Crohnove bolesti je ograničeno na ublažavanje simptoma, održavanja razdoblja bez simptoma bolesti remisije i sprječavanja recidiva. Bolest je nazvana po gastroenterologu Burrillu Bernardu Crohnu koji je 1932. godine, zajedno s dvojicom kolega u bolnici Mount Sinai u New Yorku opisao niz bolesnika s upalom u području terminalnog ileuma, dijelu crijeva kojeg bolest najčešće zahvaća.[17]
Liječenje se provodi sulfasalazinom, mesalazinom i kortikosteroidima.