Elektrane i elektroenergetske mreže
From Wikipedia, the free encyclopedia
Elektrane su postrojenja u kojima se obavlja pretvorba nekog oblika energije u električnu energiju(nuklearna, kemijska, unutrašnja kalorička, kinetička i potencijalna) ili energija Sunčeva zračenja preobražuju u električnu energiju. Primarne oblike energije možemo podijeliti na klasične (konvencionalne) i alternativne (nekonvencionalne). Klasični oblici energije su unutarnja energija (nafta, ugljen, plin), potencijalna energija (vodne snage) te nuklearna energija (nuklearna fisija). Među alternativne izvore energija spadaju unutarnja energija (bioplin, biomasa, uljni škriljevci), potencijalna energija (plima i oseka, valovi), kinetička energija (vjetar), toplinska energija (suhe stijene u Zemljinoj kori, more, vrući izvori), nuklearna energija (fuzija lakih atoma), te zračenje (Sunce). Osnovna značajka svake elektrane je njezinana instalirana električna snaga koja se dobije kao aritmetički zbroj naznačenih prividnih snaga s natpisnih pločica generatora u (MVA) ili nazivnih snaga primarnih pogonskih strojeva u (MW). Instalirana snaga je istovremeno i nazivna snaga elektrane.
Elektrana je dakle postrojenje za proizvodnju većih količina električne energije pretvorbom kojega drugog oblika energije. Prema ulozi u elektroenergetskome sustavu općenito se razlikuju temeljne i vršne elektrane. Temeljna elektrana je ona elektrana koja je po pogonskim svojstvima prilagođena stalnome opterećenju, a vršna elektrana ona koja može, s obzirom na pogonska svojstva i veličinu, preuzeti dio vršnog opterećenja. Prva elektrana u svijetu ušla je u pogon 1882. u New Yorku sa šest električnih generatora istosmjerne struje ukupne snage oko 500 kW. Najveća hidroelektrana na svijetu, s instaliranom snagom od 22 500 MW, izgrađena je u sklopu projekta Tri klanca na rijeci Yangtze u Kini. Od ukupne svjetske godišnje proizvodnje električne energije, koja je 1997. iznosila 13 340,2 TWh, najveći je dio (62,3%) bio proizveden u termoelektranama na fosilna goriva. Nuklearne su elektrane proizvele 17,0%, hidroelektrane 19,3%, a sve ostale 1,4% električne energije.[2]