Električni potencijal
From Wikipedia, the free encyclopedia
Električni potencijal (oznaka V ili φ) je skalarna fizikalna veličina koja opisuje potencijalnu energiju električki nabijene čestice u statičkom električnom polju. Električni potencijal je količnik između potencijalne energije električki nabijene čestice Epot i električnoga naboja Q te čestice:
Mjerna jedinica električnoga potencijala je volt (V).[1]
Pri tome je jakost električnoga polja jednaka negativnom usponu električnog potencijala:
Točke u prostoru s definiranim vrijednostima električnog potencijala čine skalarno polje, a povezane točke s jednakim vrijednostima čine ekvipotencijalne plohe. Električni se potencijal ne može neposredno mjeriti, već se mjeri razlika potencijala između dviju točaka nekog sustava, koja je u statičkom slučaju jednaka električnom naponu.