Gaelski jezici
From Wikipedia, the free encyclopedia
Gaelski jezici (ili goidelski jezici) otočna su grana keltskih jezika. Jezici su to koji su se razvili iz jedinstvenog jezika kojim se govorilo na područjima od jugozapadne Irske, preko otoka Mana do sjeverne Škotske. Jedna su od dvije glavne podskupine otočnih keltskih jezika dok drugu čine britonski jezici s velškim i bretonskim kao najizrazitijim predstavnicima.
Goidelska podskupina jezika dijeli se na irski (Gaeilge) [gle], škotski gelski (Gàidhlig) [gla], manski jezik (Gaelg) [glv] i hiberno-škotski gaelski [ghc].[1]
Oblik srednjeg irskog jezika, poznat pod imenom klasični gaelski, korišten je kao jezik književnosti u Irskoj do 17., a u Škotskoj do 18. stoljeća. Pravopisne razlike između standardnih varijanti irskog i škotskog gaelskog nastale su nakon irske reforme (u Škotskoj je, zbog nedostatka središnjeg tijela koje bi upravljalo razvojem gaelskog jezika, na snazi ostala tradicionalna ortografija). Manski jezik svoju je standardizaciju doživio relativno kasno (1610.) te je tako u svojem pravopisnom sustavu baziran uglavnom na velškim i engleskim pravilima.
Gaelski su jezici poznati i kao "Q-keltski" jer se u njih zadržao protokeltski glas kw (koji je kasnije postao običan [k]) dok se on kod britonskih jezika odrazio kao [p] pa su tako poznati i kao "P-keltski" jezici.
Proto-Keltski | Galski | Velški | Bretonski | Irski | Škotski gaelski | Manski | Hrvatski |
*kwennos | pennos | pen | penn | ceann | ceann | kione | "glava" |
*kwetwar- | petuarios | pedwar | pevar | ceathair | ceithir | kiare | "četiri" |
*kwenkwe | pinpetos | pump | pemp | cúig | còig | queig | "pet" |
*kweis | pis | pwy | piv | cé (starije cia) | cò/cia | quoi | "tko" |